Put spoznaje

Kako mogu sam steći više spoznaje duhovne znanosti?

Rudolf Steiner 'TEOZOFIJA'

Put spoznaje

Duhovnoznanstvene spoznaje iznesene u ovoj knjizi može svaki čovjek steći sam. Izvodi ovog spisa pružaju misaonu sliku viših svjetova. Oni su u izvjesnom smislu prvi korak prema vlastitom shvaćaju. Jer čovjek je misaono biće. Svoj put spoznaje može pronaći samo ako pođe od mišljenja. Slika viših svjetova što se prima razumom nije za njega neplodna, iako isprva izgleda samo kao priča o višim činjenicama u koje još nema uvida na osnovi vlastitog shvaćanja. Jer misli što su mu dane same su po sebi snaga koja dalje djeluje u njegovu svijetu misli. Ta će snaga u njemu biti djelatna; ona će probuditi uspavane sposobnosti. U zabludi je tko misli da je predanost takvoj misaonoj slici suvišna. Misao mu je samo nešto nebitno, apstraktno.

No misao se temelji na živoj snazi. I kao što je misao čovjeka koji ima spoznaju neposredni izraz onoga što se sagledava u duhu, tako će priopćenje tog izraza u onome kome je priopćen postati klicom što će uroditi plodom spoznaje. Tko će se težeći za višom spoznajom, a omalovažavajući misaoni rad obraćati drugim čovjekovim snagama, ne uzima u obzir da je upravo mišljenje najveća sposobnost što je čovjek ima u osjetilnom svijetu. Tko dakle pita: Kako mogu sam steći više spoznaje duhovne znanosti? - treba mu reći:

O tim spoznajama najprije uči iz tuđih priopćenja. Ako onaj odvrati: Ja hoću sam vidjeti; ništa neću znati o tome što su vidjeli drugi, treba mu odgovoriti: Prvi stupanj na putu vlastitoj spoznaji sastoji se upravo u usvajanju tuđih priopćenja. Tome se može reći: Ja sam u tom slučaju prvo prisiljen na slijepo vjerovanje. Kod nekog se priopćenja, međutim, ne radi o vjerovanju ili nevjerovanju, nego samo o nepristranom poimanju onoga što saznajemo. Kad istinski duhovni istraživač govori, nikada ne očekuje slijepo vjerovanje.

On time uvijek samo misli reći: To sam doživio u duhovnim područjima života i pričam o ovim svojim doživljajima. Ali on još i zna da poimanje tih njegovih doživljaja i prožimanje misli tim pričama drugom čovjeku predstavljaju žive snage za duhovni razvoj.

Važnost ovog može ispravno sagledati samo onaj tko ima na umu da sve znanje o duševnim i duhovnim svjetovima počiva u dubinama ljudske duše. "Putem spoznaje" to se znanje može dozvati u svijest. "Uvidjeti" se može ne samo ono što smo sami iz dubina duše dozvali u svijest nego je to moguće i kod tuđih postignuća. Čak i onda kad čovjek sam još ništa nije poduzeo da stupi na put spoznaje. Ispravan duhovni uvid budi u duši nepomućenoj predrasudama snagu razumijevanja. Nesvjesno se znanje sukobljava sa duhovnom činjenicom koju je netko drugi pronašao.

Ovo sukobljavanje nije slijepa vjera, nego ispravno djelovanje zdravoga ljudskog razuma. U ovom zdravom shvaćaju trebalo bi vidjeti daleko bolje polazište i za samospoznaju duhovnog svijeta nego u dvojbenom mističnom "poniranju" i sl., gdje se često očekuje nešto bolje negoli ono što priznaje zdravi ljudski razum na osnovi istinskog duhovnog istraživanja.

Nije moguće dovoljno jako naglasiti koliko je potrebno da čovjek koji hoće razviti svoje sposobnosti više spoznaje mora prionuti uz ozbiljan misaoni rad. To naglašavanje mora biti tim jače zato što mnogi ljudi koji hoće postati "vidiocima" upravo omalovažavaju taj ozbiljni misaoni rad pun odricanja. Oni kažu, mišljenje mi uopće ne može pomoći; važan je "osjet", "osjećaj" i slično. Tome nasuprot treba reći da nitko u višem smislu (to znači istinski) ne može postati "vidiocem" tko se prije toga nije uveo u misaoni život. Određena lijenost ima kod mnogih ljudi loš utjecaj. Ta im lijenost ne dolazi do svijesti jer se zaodijeva prezirom "apstraktnog mišljenja", "dokonog spekuliranja" itd. Mišljenje se, međutim, ne shvaća ako ga se zamijeni s dokonim, apstraktnim izvođenjem misaonog slijeda.

Ovo "apstraktno mišljenje" lako može usmrtiti nadosjetilnu spoznaju; mišljenje puno života može joj postati osnovom. Bilo bi svakako mnogo lagodnije kad bi se dar više vidovitosti mogao steći bez misaonog rada. To bi mnogi htjeli. Ali je za to potrebna unutrašnja čvrstoća, duševna sigurnost, koju može dati jedino mišljenje. Inače nastaje samo površna igra slika, igra koja smućuje dušu, koja nekima, doduše, pričinja užitak, ali nema nikakve veze sa stvarnim ulaženjem u više svjetove. - Ako, nadalje, promislimo kako se duhovni doživljaji odvijaju u čovjeku koji zaista ulazi u viši svijet, tada možemo također shvatiti da to ima još i jednu drugu stranu. "Vidjelac" mora raspolagati apsolutnim duševnim zdravljem. Za ovo zdravlje nema bolje njege doli pravog mišljenja.

Ovo zdravlje može biti čak ozbiljno ugroženo ako se vježbe za viši stupanj razvoja ne temelje na mišljenju. Koliko je istina da čovjek koji zdravo i ispravno misli, darom vidovitosti postaje još zdraviji i za život sposobniji nego bez tog dara, toliko je također istina da svaka želja za razvojem popraćena bojaznošću pred misaonim naporom, svako sanjarenje na tom području, pogoduju neobuzdanom maštanju i krivom stavu prema životu. Onaj tko hoće razviti višu spoznaju ne treba se bojati ako se pridržava ovdje navedenih uputa; to je moguće uz ovaj preduvjet. On ima veze samo s čovjekovom dušom i njegovim duhom; uz takav preduvjet besmisleno je govoriti o bilo kakvom štetnom utjecaju po tjelesno zdravlje.