|
Paramahansa
Yogananda
AUTOBIOGRAFIJA JEDNOG YOGIJA
str. 37
3 Ego princip, ahamkara (doslovno "ja činim") osnovni je uzrok
dualizma ili prividne odvojenosti čovjeka od njegovog Tvorca.
Ahamkara odvodi ljude u mayino ropstvo (ropstvo kozmičke obmane)
u kojem se subjekt (ego) lažno pojavljuje kao objekt - stvorenje
uobražava da je Stvoritelj.
"Nijedno od svojih djela ne radim ja sam
od sebe!"
tako misli onaj koji znade bitnosti sviju stvari
sam suzdržan u svom duhu.
Taj iako u životu vrši razne djelatnosti,
gleda, sluša, dira, njuši i jezikom svojim kuša,
jede, diše i kreće se, ipak on u svakom trenu,
kad govori i kad sluša, kad jede i kad prima,
kad otvara svoje oči i zatvara, uvjeren je:
"Igra to je tek ćutila u ćutilnom ovom svijetu!"
(Bhagavad gita V, 8-9)
str. 38
"Sve ima svoje doba i svaki posao pod
nebom svoje vrijeme."
"Bog je jednostavan. Sve ostalo je složeno. Ne traži apsolutne
vrijednosti u relativnom svijetu prirode."
"Zbrka
dobrih i zlih aspekata prirode zbunjivala je i mudrije glave
od moje."
"Malo ih je koji su riješili tu tajnu!
Dobro i zlo izazovna je zagonetka koju život kao sfinga postavlja
svakoj inteligenciji. Danas, kao i u danima Tebe, većina ljudini
ne pokušava je riješiti i to plaća životom. Tu i tamo uzdiže
se usamljena figura koja sve nadvisuje i koja ne priznaje poraz,
te iza dualnosti maye4 prepoznaje jednu nedjeljivu istinu."
"Dugo sam vježbao iskreno samopromatranje, izrazito bolan pristup
mudrosti. Bespoštedno samoispitivanje i neumorno promatranje
vlastitih misli uzdrmava same čovjekove temelje. Ono satire
u prah i najsnažniji ego. Ali takva samoanaliza matematičkom
nepogrešivošću proizvodi vidovnjake. Put, 'samoizražavanja'
i težnja za osobnim priznanjem proizvodi sebeljupce uvjerene
u svoje pravo da na svoj način tumače Boga i svemir."(…)
"Čovjek ne može shvatiti nijednu vječnu
istinu sve dok se ne oslobodi vlastitih želja i zahtjeva", nastavi
sadhu. "Ljudski duh zakrčen stoljećima 'šljake' vrvi bezbrojem
odvratnih varki ovoga svijeta. U trenutku kad se čovjek prvi
put suočava sa svojim unutarnjim neprijateljima, sve bitke na
bojnim poljima svijeta postaju blijedo beznačajne. Tu nema smrtnih
neprijatelja koji se mogu savladati silnom vojskom. Sveprisutni,
nikad ne mirujući i napadajući čovjeka čak i u snu, suptilno
oboružani otrovnim oružjem, ti vojnici primitivnih žudnji žele
nas sve pobiti.
|
|