|
Str.
227
'Perem noge ovom čovjeku koji se svega odrekao, a zatim ću oprati
njegove kuhinjske potrepštine.' Babađi mi se smiješio poput
djeteta. Znao sam kako mi želi dati do znanja da od mene traži
da ne kritiziram nikoga, nego da vidim Gospoda u tjelesnom hramu
svakog čovjeka, bio on superioran ili inferioran. Veliki guru
je dodao:
'Služeći mudre i glupe sadhue, učim se najvećoj od vrlina, onoj
koja je Bogu najmilija, a to je poniznost.
Str. 228
2 Mnogobrojni odlomci iz Biblije otkrivaju da su pisci Starog
i Novog zavjeta razumjeli i priznavali zakon reinkarnacije.
Reinkarnacijski ciklusi pružaju za različite faze evolucije
u kojima se nalazi čovječanstvo, razumnije objašnjenje od sadašnje
zapadnjačke teorije koja pretpostavlja da je nešto (svijest
o ja) nastalo iz ničeg, postojalo s promjenljivom jačinom trideset
ili dvadeset godina, pa se opet vratilo u prvotnu prazninu.
Nepojmljiva priroda takve praznine jest problem koji bi razveselio
dušu svakog srednjovjekovnog skolastika. U Bibliji se na nekoliko
mjesta spominje zakon karme i njegova logička posljedica ponovno
rađanje u tijelu kao na primjer: "Tko prolije krv čovjekovu,
njegovu će krv čovjek proliti!" - Postanak 9,6. Ako svaki ubojica
mora i sam biti ubijen "od ljudi", onda će za tu osvetničku
mjeru u većini slučajeva biti potrebno više od jednog životnog
vijeka. Današnja policija naprosto nije dovoljno brza!
Rana kršćanska crkva prihvaćala je učenje
o reinkarnaciji. Tumačili su ga gnostici i brojni crkveni oci,
među njima Klement Aleksandrijski i slavni Origen (oba iz III.
stoljeća), kao i sveti Jeronim (V. stoljeće). Ljeta Gospodnjeg
553. na Drugom koncilu u Carigradu to učenje prvi je put proglašeno
herezom. U to vrijeme mnogi su kršćani smatrali da učenje o
reinkarnaciji ostavlja čovjeku isuviše vremena, pa ga stoga
ne potiče da odmah nastoji oko svoga spasenja. Potiskivanje
te istine dovelo je, međutim, do niza grešaka i zbrke. Milijuni
ljudi nisu svoj "jedini život" posvetili potrazi za Bogom, nego
užicima ovoga svijeta - jednom dobivenog, a uskoro zauvijek
izgubljenog! Istina je da se čovjek uvijek iznova utjelovljuje
na zemlji sve dok ne postane svjestan da je sin Božji.
Str. 230
"Uvijek imajte na umu da ne pripadate
nikome i da nitko ne pripada vama. Pomislite da ćete jednog
dana iznenada morati napustiti sve na ovom svijetu, pa se s
Bogom upoznajte sada", govorio je veliki guru svojim učenicima.
"Pripremite se za astralno putovanje i smrt, time što ćete se
svakodnevno voziti u cepelinu božanske percepcije. Zbog varke
vidite sami sebe kao hrpu mesa i kostiju, a to je u najboljem
slučaju kolijevka nevolje. Meditirajte neprekidno kako biste
brzo uvidjeli da ste beskonačna suština s onu stranu svake patnje.
Prestanite biti robom tijela. Koristeći tajni jogijski ključ,
naučite pobjeći u carstvo duha."
Str. 233
Znamo da je čovjek obično bespomoćan pred bujicom zlih strasti,
no te strasti nemaju nikakve moći nad čovjekom koji više nije
motiviran da im podlegne, jer je putem yoge postigao više stanje
trajnog blaženstva. Ovdje odricanje, negacija nižih strasti,
ide ruku pod ruku s dobivanjem - doživljajem blaženstva. Bez
takve nadoknade svi su nam moralni propisi koji se uglavnom
sastoje od zabrana, uzaludni…
Str.
236
'Dijete moje', reče učitelj, premda sam ja očevidno bio gotovo
dvostruko stariji do njega, 'ne sudi sve zbog grešaka mnogih.
Sve na zemlji dvostrukog je karaktera, kao pomiješan pijesak
i šećer. Budi mudar kao mrav koji odnosi samo šećer, a pijesak
ostavlja. Premda mnogi ovdje prisutni sadhui još žive u obmani,
Mela je blagoslovljena i nekolicinom ljudi koji su spoznali
Boga.'
|
|