|
ALKEMIJA
1. Alkemija je umijeće transmutacije (pretvorbe) kovina u zlato.
Ali pravi cilj alkemije zacijelo nije bio proizvesti kovno zlato
za upotrebu, ili, kao u Kini, pitko zlato (aurum potbile), napitak
kojim bi se postigao dug tjelesni život. Alkemija zapravo ni
u jednoj svojoj fazi nije preteča kemije, nego simbolička operacija.
Vjerovali su, kaže jedan stari kineski tekst, da je riječ o
pravljenju zlata od kamena, a nije li to besmisleno? Operacija
je moguća, odgovara Guru Nâgârjuna, djelovanjem duha, ali to
djelovanje (siddhi) nikada ne može biti smo sebi svrhom. Zlato
je besmrtnost, kažu vedski tekstovi. A tome teži jedino zbiljska
pretvorba: ona što se odnosi na čovjekovu individualnost. Liu
Xiang izričito kaže da je za neuspjeh u dobivanju zlata kriva
greška u duhovnoj pripremi. Li Shao Jun ne očekuje uspjeh bez
nebeskog posredovanja; dobivanje zlata povezuje s traganjem
za Otokom besmrtnih. Kinezi su kasnijom polarizacijom pojmova
odijelili unutrašnju alkemiju (nei dan) od izvanjske alkemije
(wai dan) koja je samo simbol prve, a na Zapadu njezinu simboliku
jasno iznosi Angelus Silesius: Olovo se mijenja u zlato, slučajnost
nestaje kad se ja s Bogom mijenjam po Bogu u Boga, i dodaje
da se u najčišće zlato mijenja srce; Krist ili milost Božja
jesu tinktura.
Pa ipak, općenitije uzevši, alkemijski
simbolizam pripada kozmološkom planu. Dvije faze: koagulacija
i solucija (zgrušavanje i otapanje) odgovaraju fazama univerzalnog
ritma, koje su kalpa i pralaya, involucija-evolucija, udisanje-izdisanje,
naizmjenične težnje tamasa i sattve. Smatra se da je alkemija
proširenje i ubrzanje prirodnog nastajanja, u pravom smislu
riječi spolna radnja koju sumpor izvodi na živi, a ona stvara
rudače u zemljinoj utrobi; ali se pri tom zbiva i pretvorba:
zemlja je posuda za taljenje u kojoj rudače polako dozrijevaju,
gdje bronca postaje zlato. Alkemistička peć ima, uostalom, isti
oblik kakva imaju planina Kunlun, središte svijeta, i tikvica,
slika svijeta. Bavljenje alkemijom omogućuje da u sebi otkrijemo
prostor identičnog oblika: pećinu srca. Jaje mudrosti je, uostalom,
zatvoreno u posudi za taljenje, kao što je jaje svijet ili zlatni
zametak zatvoren u kozmičkoj spilji. Taljenje sastojaka u posudi
za taljenje simbolizira, naime, i u Kini i na Zapadu, povratak
na prvobitnu neizdiferenciranost, a izražava se kao povratak
u maternicu, u embrionalno stanje. Gornji otvor atanora sličan
je otvoru koji je simbolički načinjen na vrhu glave (Brahma-randhra)
kroz koji se zbiva izlazak iz kozmosa, ili kroz koji zametak,
kako kažu Kinezi, izlazi pri povratku u prazninu.
Na Zapadu su elementi Velike mijene sumpor i živa, vatra i voda,
aktivnost i pasivnost, nebeski i zemaljski utjecaji čija ravnoteža
stvara sol. U unutrašnjoj alkemiji taoista, koji su očigledno mnogo
toga preuzeli od tantrizma, to su qi i jing, dah i bit, i jednako
vatra i voda (Vatra Duha, Sjemena Voda, kaže Rasprava o zlatnom
cvijetu). Prikazuju ih trigramima Li i kan Yi Jinga, koji su opet
vatra i voda, ali i pod djelovanjem Qiana i Kuna koji su aktivno
i pasivno savršenstvo, Nebo i Zemlja.
 Bitne
su etape Velike mijene bijela mijena (albedo) i crvena mijena
(rubedo). Prema zapadnom hermentizmu te etape odgovaraju malim
tajnama i velikim tajnama; ali isto tako i rascvjetavanju kineskoga
zlatnog cvijeta i izlasku iz zametka, postizanju stanja pravog
čovjeka (zhen ren) i transcendentnog čovjeka (shen ren): Prvobitnog
čovjeka i Univerzalnog čovjeka, stoji u islamskom ezoterizmu,
gdje ovog potonjeg označuje Crveni sumpor. Riječ je zapravo
o: a) dosezanju središta svijeta ili edenskog stanja; b) izlasku
iz kozmosa duž zemljine osi i o dosezanju nadljudskih stanja.
|
|
