|
Prozbori
Ben Hei Hei:
Napor je samom sebi nagrada.
Ovdje smo da činimo.
I činjenjem da učimo;
I učenjem da spoznamo;
I spoznavanjem da čudesa iskusimo;
I čudesima da mudrost dosegnemo;
I mudrošću da jednostavnost otkrijemo;
I jednostavnošću da pružimo pažnju;
I pažnjom
Da uočimo što bi trebalo učiniti…
Pirke Avot 5:27
LANAC BIĆA
Bog je sjedinjena jednota - jedan, a ne dva, neprocjenjiv. Izvorno
božansko postojanje uzrokuje postojanje sveg stvorenog. Uzvišene
unutarnje suštine tvore lanac koji zalančuje sve, od najviših
do najnižih stvari, proširujući se od ovog jezerceta do samog
kraja svemira. Ničega nema - čak ni ponajmanje sitnice - koja
nije zalančena za karike ovog lanca. Sve je prikovano u njegovoj
tajni, zahvaćeno jednotom. Jedan je Bog, jedna je Božja tajna,
na tajanstven su način svekoliki svjetovi ispod i iznad jedno.
Nedjeljivo
je božansko postojanje.
Sveukupni je lanac jedno. Sve do posljednje karike, sve je ulančeno
jedno s drugim; tako je božanska suština i ispod, kao i iznad,
na nebesima i na zemlji. Ničega drugoga nema.
Moses de Leon
DREVNA GRČKA
HERAKLIT: VJEČNOST JE ZAIGRANO DIJETE
Heraklit kaže da je svemir djeljiv i nedjeljiv, stvoren i nestvoren,
smrtan i besmrtan, Riječ i Vječnost, Otac i Sin, Bog i Pravednost.
Slušajući ne mene nego dokaze, mudro je složiti se da su sve
stvari jedno, kaže Heraklit. Da to nitko ne zna i s tim se ne
slaže, ovako on iznosi: Ne shvaćaju kako su u razlikovanju stvari
usklađene - povratna povezanost, kao kod luka i lire… Da je
svemir dijete i vječni kralj sviju stvari tijekom cijele vječnosti,
ovako on iznosi: Vječnost je zaigrano dijete, koje se igra dame:
ovo kraljevstvo je dječje.
Da je otac svega što postoji i rođen i nerođen, i stvor i stvoritelj,
čujemo ga kako nam kaže: Rat je otac sviju stvari, kralj svemu:
neke prikazuje bogovima, neke ljudima; neke stvara robovima,
neke slobodnima…
Da
je Bog neočigledan, nevidljiv, nepoznat ljudima kaže ovim riječima:
Neočigledna je povezanost bolja od očigledne - slavi i divi
se nepoznatom i nevidljivom dijelu njegove moći više nego onom
spoznatom.
Hipolit, iz Opovrgnuća svih bogohuljenja
DUŠA I LJEPOTA
A Duša posjeduje jednu sposobnost koja je osobito usmjerena
prema Ljepoti - a koja je neusporedivo sigurna u procjenjivanju
onoga što je njezino vlastito, dok cijela Duša podržava njezinu
prosudbu.
Ili možda sama Duša bez odlaganja djeluje, potvrđujući Ljepotu
ondje gdje pronađe nešto što je u skladu s Idealnim Oblikom
koji postoji u njoj samoj, rabeći ovu Ideju kao kanon točnosti
svojih odluka.
Ali kakva podudarnost postoji između materijalnog
i onoga što prethodi svoj Materiji? Prema kojem načelu arhitekt,
kad ugleda pred sobom kuću koja odgovara njegovom unutarnjem
idealu kuće, proglašava tu kuću lijepom? Nije li ta kuća pred
njim, kad bi se to kamenje kasnije razbacalo, unutarnja njegova
ideja utisnuta na hrpu vanjske materije, ono nevidljivo prikazano
u različitosti?
|
|
.
