Mir spoznaje onaj koji zaboravlja želje.

On živi bez žudnje;


Vjetar skreće brod
s pravog puta,
isto tako, lutajući vjetrovi osjetila
nose čovjekov um
i okreću njegovo razumijevanje
s pravog puta.
Kada čovjek uspije smiriti čula i um
Zovemo ga prosvijetljenim.
Sabrani um je probuđen
u spoznaji Atmana,
koji je skriven i nepoznat
onima koji žive u neznanju.
Neznalice žive vezani osjetilnim životom
koji smatraju za jedinu stvarnost,
tamu smatraju za svjetlost.

Razmišljanje o predmetima osjetila
rađa vezanost za objekte istih;
Vezanost rađa ovisnost;
Neispunjena ovisnost pretvara se u bijes;
Bijes vodi u pomućenost uma;
Pomućenost uma vodi u zaborav znanja.
Zaborav znanja znači gubitak razlučivanja,
Gubitak razlučivanja bitnog od nebitnog,
gubitak je životnog smisla.

Kada nema požude, ni mržnje,
čovjek je siguran među stvarima
požude i mržnje.
Slijediti Atmana
u svojoj spokojnoj radosti;
Rastvara tugu
u taj jasni mir;
Njegov tihi um
uskoro se uspostavlja u miru.

Voda neprestano utječe u ocean,
no ocean nije time uznemiren.
Želje prolaze kroz um mudraca
no on nikad nije uznemiren.
Mudrac spoznaje mir;
čovjek koji je nošen nemirom i patnjom
ne može nikad spoznati mir.
Mir spoznaje onaj koji zaboravlja želje
On živi bez žudnje;
Slobodan od ega (osobne samosvijesti),
slobodan od ponosa.

To je stanje prosvjetljenja u Brahmanu (Apsolut);
Čovjek tada ne može više pasti u obmanu.
Čak i u trenutku smrti On živi u
prosvijetljenosti.
Brahman i on su jedno;
Najviše dobro
leži u nevezanosti za sve aktivnosti
i usmjeravanju na put
sjedinjenja s Brahmanom (Apsolut).

"Naučite se usmjeriti i pribrati svoj um jedino na božansko."

Šri Babađi