… već nek' se i bića priguraju jadom svjetskog 'puka' a gladom ‘ovog djela ruku’ - pa bez nepotrebno ovisnih muka kroz slad očekivane ispune micro-borbi za kozmički nam važnija, realnoduhovna, i opredjeljenija stanja...

'Kroz tamnu tvar?' - bojažljivo me upita stric.

'Ma ne!' - odgovaram mu ozbiljno, a pucam od smijeha...

Kroz usjeklo inflectionalna a Hrvatska pogotovo, jer u ovoj ezoteričnoj fantaziji utrke pomiješanih otkrića iz drugačijih Univerzuma neće odmah a na 'bistriji način' jače dokazivati kako da ih statistike iz super-ljudskih civilizacija savršenije pronađu dohvativši zaostale.

Naravno da su tu i ljuća stanja iznad demokratskih koja bi sefirotno ili eksperimentalno s učakrenim i sazrijetim rokovima duševnih milosti iz udaljenih galaktika mogli i mi Zemljani realno osvojiti. Možda permakulturno, jer nebi ih trebali odvajati od bizarno Prometheutskih ili očajničko Phoenicianskih vapaja, kao zadnjih smetišta s moderno zaglušnog kapitala. I ove fraze izraz su za fini, napredni kapitalizam, užas koji nije ništa drugo do jad robova i slad robovlasnički ustrojenih matičnih ploča računala kao da jahanje po prevažnoj demokraciji na hard diskovima utjeruje virtualnu inteligenciju za globalno novootkrivene nemogućnosti čišćenja Zemlje pa i dužeg boravka astronauta u svemiru. Ali nije samo to bitno!