…

Ehh, a u bunar bez dna

krenu novi san s opet tuđim redom, izmješanost u njemu je strašna, predugo šutim, nikome nisam želio govoriti o biću koje je povremeno ulazilo iz tuđih u moje snove... a kad bi naizgled samo njegove naizgled lude upite proučio iz naših naučnih knjiga, dosadna ponavljanja bi prestala...

Ali, i to se prebrzo mijenjalo.... Razvoj povezanih snova opet se nasljedovao ('iz svemira') s čudnim porukama, jer 'naše nauke' djelovale bi samo kao moj usputni prilog u pričama; kao da bi i biću zbog 'mojeglavih' govornika bilo koja 'konfiguracija atoma' upravo tada postala nepotrebna i nevažna radi bilo kojeg bića ili uvida. Ehh, i baš kad sam pomislio da su posebni govornici samo moj zamišljaj grdno sam se razočarao, jer oni nisu mali 'zbor udjela' s umišljenih logosa ili eventualno kasnije odrađene multievolucijske misli - više su od tih... a'la config upita... Kompleksnost stanja stalno je uzalud bjesnila. Možda zbog 'Neslano Namještenih Šala' uglavnom iz mojih zamišljaja o stvaranju, o 'Kozmičkoj Juhi'...

Ahh, da... osjetih rad tih stanja da populacija naše evolucije puzi, gmiže k'o ona glista... a nije sa Zemlje... Ovdje osjetih da moram skratiti udio biti romana jer to je kraj ovog pra-uvoda.