SF snovi za bolje sutra

Znam, u normalnom životu nemogu proživjet mnogo...

Ali u snovima, živjet ću vječno. Ma ne kao pisac! U biti, selim se iz sna u san, ne samo ljudi, ne samo u mislima, već... Ahh da, moram paziti da se osoba ili biće u čijem sam snu naglo ne probudi, il' nedaj Bože umre, jer prije toga moram se premjestiti na sigurno... il' opet uđem u nečiji drugi san. Uh... a ta – 'naizgled samo moja vječnost' pokrenula se predaleko od ove ili ičije asocijacije, ovako.

Ehh da, al' prije, spomenut ću još nešto o ovom šapćućem pisanju. I narod kaže: 'Puno priče – malo koristi!' Al' narod osta narod, nalik je puku kojeg nema a zanos ga neki vuku, u našem dobu sve manje... I iako cijena takve slobode nije budna, te stoga prvo pisah esejski, kratko te mnogima nejasno, a onda rad naroda, tj. običnog čovjeka razvukoh rečenice uz otvaranje vratiju uma... ili SF bijega s vratiju uma... brzo osjetih da se nepotrebno brinem...

Hm, možda će vam i ovo što slijedi izgledati pretjerano, ali netko je baš s drugačijeg bijega a našem univerzumu ukrao bilijun godina, naravski onih svjetlosnih kako bi mi prastari događaji koje opisujem 'kozmički' mogli prići u snove... Stoga nek Božji Spokoj obasja i takva utočišta...