KAO IDEJA

Monada je izvor planetarnih sustava.


POSTANAK JEDNOG SUSTAVA

Tema stupanja u postojanje je razmatrana više s jednog općenitog stajališta ili s gledišta 'univerzalnog' nego pojedinačnog, pri čemu nije spomenut niti jedan naročit sustav. Filozofijski rečeno:

"Univerzum postoji kao ideja u Logosu, on egzistira kao tajanstvena impresija u području snaga te se konačno transformira u objektivno manifestirani Kozmos, kada ta snaga prenese svoju vlastitu sliku ili svoj impuls na kozmičku materiju."3

Početak jednog "univerzalnog sustava" može se usporediti s jednom univerzalnom Monadom. Jedna takva Univerzalna Monada krije u sebi mogućnost da dovede u postojanje bezbrojne Kozmičke Monade koje se manifestiraju kao sunčani sustavi. Kozmička Monada je izvor planetarnih sustava. Inicijator jedne takve pojave se u brahmanskoj shemi naziva Manu - u naročitom odnosu na našu planetu Zemlju. Prapočetni Inicijator nosi ime Manu Svayambhuva; ova druga riječ znači "samomanifestirani", jer proizlazi iz nepromjenjivog nikada mirujućeg principa.

"Iz NJEGA proizlazi veliki nevidljivi Logos koji evoluira sve ostale Logose, prapočetni MANU koji drugima Manusima daje njihovo postojanje, koji kolektivno emaniraju univerzum sa svime što je u njemu i zajedno predstavljaju manifestirani Logos. Stoga čitamo u 'Komentarima' da 'Manusi zadržavaju znanje o svojim iskustvima tijekom svih kozmičkih evolucija kroz vječnost', dok niti jedan Dhyan Chohan, pa niti najveći, ne može potpuno obuhvatiti stanje prethodne kozmičke evolucije… Prvi Manu dobiva ime Svayambhuva, 'samomanifestirani', sin nemanifestiranog Oca…"


"Manu kaže za samoga sebe da ga je stvorio Viraj ili Vaischvanara (Duh čovječanstva). To znači da njegova Monada u početku svake nove kozmičke aktivnosti emanira iz nikada mirujućeg principa: onog Logosa ili univerzalne Monade (kolektivnog Elohima) koja iz svoje unutrašnjosti izračava sve one kozmičke Monade koje postaju središtima aktivnosti i preci bezbrojnih sunčanih sistema kao i još nediferenciranih 'ljudskih' Monada, planetarnih lanaca kao i svakog pojedinog bića.

Svaka kozmička Monada je 'Svayambhuva', SAMOROĐENA, te postaje centrom snage iz čijeg središta proizlazi jedan planetarni lanac (u našem sustavu ih ima sedam) čija zračenja opet postaju Manu Svayambhuva (jedno tajanstveno ime, koje znači daleko više nego što izgleda). Svaki od njih postaje - kao vojskovođa - stvoriteljem svog vlastitog čovječanstva." (II, 324-325).

U ezoterijskoj filozofiji je u odnosu na to ekvivalentni izraz za Manu Dhyani-Buddha.

U ovom izvadku je dan ključn
i nastanak čovjekove Monade - dominirajuća tema tog poglavlja pod naslovom "Kako jedno postaje množina". Ali i to je samo jedan aspekt zakona "stupanja u postojanje". Iako možda izgleda da smo se udaljili od teme, ipak to nije slučaj, jer kao što je kozmička Monada središte zračenja ovog sustava, tako je i Monada čovjeka središte zračenja svog sustava.

To znači da su sedam principa od kojih se sastoji konstitucija čovjeka zračenja ili emanacije iz jednog središnjeg izvora, dok se vanjska ljuštura Sthula Šarira stvarno sastoji od sićušnih života, koji su svi podređeni svojim transformacijama i svojim cikličkim evolucijama u okviru sustava kao cjeline, tako dugo dok vladar upravlja svojim sistemom (odnosno tijekom života na zemlji). Dalje: upravo kao što Prvi Logos tijekom ciklične aktivnosti jednog Manvantara ostaje nevidljivim, ostaje i monadička esenca na svom planu i nevidljiva na fizičkom planu.

Kako je Atman jedno s Paramatman, odnosno Atman je "identičan s univerzalnim Duhom, a kako je čovjek u svojoj biti jedno s Njime", postavlja se pitanje: "Što je u stvari Monada?" Odgovor glasi:

"To je ona homogena Iskra koja u milijunima zraka izračava iz prapočetnih sedam, iz kojih potiču još daljnjih sedam. Ona je 'EMANIRANA Iskra iz NESTVORENE zrake - jedna Misterij." (I, 624)

Taj "Misterij" ostaje zatvoren unutar tajne Atma-Vidya, Univerzalnog znanja: jer "samo Atman je jedina realna i vječna baza svega, esenca i apsolutno znanje, Kshetrajna." (I, 623)

To apsolutno znanje se postiže u stanju visokog samadhija, kada je postignuto Turiya-stanje ili konačna Nirvana. Ovi izrazi znače: