Sinkronicitet

Neki sinkroniciteti započinju u vanjskom svijetu i tada, kako se otkriva njihov smisao, idu prema unutra.

F. David Peat

SINKRONICITET

(…) Sljedećih mjeseci, Jung je putovao sve dublje i dublje u skrivena područja svoga uma. Tako je u jednom snu njegovu um simboliziran kućom sa skrivenim podrumom u kojem se nalaze tajna vrata i koja vode još dalje u pretpovijesnu pećinu. Jung je počeo otkrivati duboko i univerzalno područje uma kojeg će kasnije nazvati kolektivnim ili objektivnim nesvjesnim. Unutar te stvarnosti, za koju će dokazati da je zajednička cijelom čovječanstvu, otkriva raznolike simbole koje naziva mandalama, kao i određeni broj autonomnih osobnosti.

Tijekom njegova sloma Jung je razgovarao s tim unutarnjim i na izgled neovisnim bićima, uključujući Filemona, mudrog starca i Animu, mladu ženu, koja je jednom služila Simonu Magusu kao duhovni vodič, te Lao-Tsea i Klingsora. Što se tiče ovog posljednje, Jung je napisao:

…na trenutke mi se činio potpuno stvarnim, kao da je bio živa osoba. Šetao sam s njim po vrtu gore-dolje i bio mi je ono što Indijci nazivaju guruom… Rekao je stvari o kojima nisam svjesno razmišljao. Jasno sam vidio da je on taj koji govori, a ne ja.

(…) No, što se točno Carlu Jungu dogodilo za vrijeme sloma? Reći da je poludio ništa nam ne govori, jer cijela bit njegovog putovanja u nesvjesno leži u tome da ono nikako nije kaotično, već je pokazalo svoj unutarnji red. Svijet kojeg je Jung otkrio nije lud i besmislen, nego visoko strukturiran, tako da se je psiholog bio u stanju vratiti do površine "zdravog razuma" donoseći duboke uvide i otkrića koji su uobličili osnovu za sav njegov daljnji rad.

(…)

Kao što je Jung ranije naglasio, u samoj je prirodi sinkroniciteta da ima smisao, a osobito da se povezuje s dubokom aktivacijom energije iz dubine psihe. Kao da je sklop obrazaca unutar nesvjesnog uma praćen fizičkim obrascima iz vanjskog svijeta. Posebice, kada su psihički obrasci na rubu prijelaza u svijest tada sinkroniciteti dosežu svoj vrhunac. Osim toga, oni uglavnom nestaju kako osoba postaje svjesna nove povezanosti sila unutar svoje osobnosti.

Zbog toga su sinkroniciteti često povezani s razdobljima preobrazbe; primjerice, rođenja, smrti, zaljubljivanja, psihoterapije, snažnog stvaralačkog rada, te čak i kod promjene zanimanja. Kao da unutarnje preslagivanje uzrokuje vanjske odjeke ili kao da se proboj "mentalne energije" širi prema van u fizički svijet. (…)

Neki sinkroniciteti započinju u vanjskom svijetu i tada, kako se otkriva njihov smisao, idu prema unutra. Takvi sinkroniciteti ovise o otkrivanju dubljeg značenja obrazaca i skupine pojava koji se oko nas zbivaju.

Oni mogu uključivati naše povezivanje s okolinom na poseban način, predosjećajući događaje ili osjećajući neki pozadinski obrazac svijeta. Jedan od primjera je Jungov slučaj s motivom ribe. Netko također može izdvojiti slučajeve u kojima se čini da su umjetnici i pisci predosjetili veće događaje ili društvene promjene puno prije nego što su se dogodili. Zanimljiva podudarnost zbila se astronomima iz knjige Guliverova putovanja Jonathana Swifta, koji su znali da Mars ima dva mjeseca i to davno prije nego što su zvjezdoznanci bili u stanju izvršiti takva promatranja. Još je kobniji roman M. F. Mansfielda iz 1889. o golemom prekooceanskom brodu Titan, najvećem ikad izgrađenom, koji je plovio Atlantikom s bogatim i poznatim putnicima. Pošto je bio opskrbljen nedovoljnim brojem čamaca za spašavanje, Titan, kao i pravi Titanik koju godinu kasnije, udario je u ledenjak i potonuo.

(…)Međutim, postoje također sinkroniciteti za koje se čini da su samo iznutra i nemaju značajna fizička očitovanja. U to, primjerice, mogu biti uključeni neuzročni obrasci snova, sjećanja, misli, simbola i opažanja koji se izražavaju kroz podudarnosti ili skupine događanja između različitih ljudi. (…)

(…)

Dok Freudovo nesvjesno sadrži osobna iskustva i želje koje su bile potisnute iz svjesnosti, Jungovo kolektivno nesvjesno sastoji se od materijala koje nikada prije nije doseglo svijest u umu pojedinca. Dublje razine uma su stoga objektivne, jer pripadaju cijeloj ljudskoj rasi, a ne osobnom i subjektivnom vlasništvu određene osobe. One su nesvjesne, ne zbog toga što su zaboravljene ili potisnute, već zato što postoje u skrivenom i uvijenom obliku koji nije normalno dostupan aktivnoj pažnji.

(…) Na sličan način, prema Jungovom mišljenju, najdublje nesvjesne razine ne mogu izravno izaći na površinu. Samo onda kada su izvjesni vidovi kolektivnog uma projicirani u pažnju, obučeni u slike i simbole naše posebne kulture, tada postajemo svjesni nećeg univerzalnog što je došlo u naš um.

(…) Što se struktura materije detaljnije istražuje to se više rasplinjava u neodređenostima kvantnog svijeta. Iza svakodnevne materijalne pojavnosti, u kojoj znanstvenik djeluje kao nepristran promatrač, susreću se kvantni procesi u kojima su promatrač i promatrano blisko povezani. (…)