Osnovna razina

Povezanost između misli i tjelesnog mozga beskrajno je tanahnija od jednostavne podudarnosti između ponašanja i krute materijalne strukture.


Općenito se smatra da kvantna teorija i osnovne čestice ili neki još neotkriveni supkvantni entiteti izgrađuju najosnovniju razinu prirode i da se svi opisi na kraju mogu svesti na tu kvantnu razinu. Međutim, to se pokazalo pogrešnim nakon što su se stvari ispitale. Reći da se sve može analizirati u smislu osnovnih čestica podrazumijeva da se sve razine opisa mogu svesti na najnižu - kvantnu razinu.

Što je to točno kvantna razina i koji su to osnovni entiteti od kojih se sastoji? Svaki pokušaj da se izmjere ili odrede svojstva kvantnog stanja, susreće se s Heisenbergovim osnovnim ograničenjem, kod kojeg je promatrač neizostavno povezan s kvantnim sustavom, a svaki čin promatranja nepovratno remeti taj sustav.

Da bi se izmjerilo kvantno stanje i odredila njegova svojstva potrebna je nazočnost makroskopskog promatrača koji će samim time poremetiti promatrano stanje. Dakle, makro razina se može analizirati u terminima kvantne razine, a ova je pak kvantna razina uvjetovana makro razinom. Pojam stvarnosti postaje nešto kao slika koja se promatra u dva paralelna ogledala u kojem svaka slika obuhvaća sljedeću i gotovo postaje samoodržavajućom, bez konačne granice.

Povezanost između misli i tjelesnog mozga beskrajno je tanahnija od jednostavne podudarnosti između ponašanja i krute materijalne strukture. Jedan od vodećih istraživača živčane mreže, Eric Kandel, je napisao:


…čak
i za vrijeme jednostavnog društvenog doživljaja, kada dvoje ljudi razgovara, djelovanje neuronskog stroja u mozgu jedne osobe sposobno je napraviti izravan i dugotrajan učinak na promjenjive sinaptičke sveze u mozgu druge osobe. Mozak nije nešto statično i čvrsto što određuje naše ponašanje.

On je prije tekući i stalno promjenjiv instrument iznimne osjetljivosti. Svako iskustvo, radnja ili misao ima povratnu reakciju u mozgu i time se mijenjaju sinaptičke sveze i stvaraju promjene u živčanoj mreži. Kandel kaže da tijekom razgovora, dvije vrlo složene i prilagodljive živčane mreže međusobno djeluju i mijenjaju jedna drugu.

(…) I zaista, isto kao što u kvantnoj teoriji postoji neraskidiva veza između promatrača i promatranog, tako i unutar svijesti postoji neraskidiva veza između mislioca i misli. Uistinu, mislilac jest misao. Misao rađa mislioca koji zauzvrat stvara iznova misao. Stoga je veća vjerojatnost da je misao ta koja stvara mozak nego da mozak stvara misao. Ili, još bolje, mozak i njegove aktivnosti su neodvojivi i kroz njihovu stalnu aktivnost stvara se i održava i um i mozak.

Čak je moguće ići dalje i reći da postoje međudjelovanja na generativnoj razini objektivne inteligencije, tako da svjesno djelovanje može imati krajnji učinak na evolucijsku strukturu samog mozga. Na ovoj razini osobna svijest dotiče nešto što je doslovno kolektivno i univerzalno. Zaroniti u simbole i slike kolektivnog nesvjesnog znači ući u područje koje leži izvan prostora, vremena i materije. To je kao silazni tamni prolaz kroz lice stijene i uranjanje u podzemni ocean iz kojeg izviru svi umovi. Unutar tog skrivenog područja mogu se naći ritmovi čitavog svemira i oplođujuća moć za sve što predstavlja um i materiju - vrelo sinkroniciteta je otkriveno.


Zamisao implicitnog poretka moguće je još i dalje proširiti da bi uključila drugi implicitni poredak i, zaista, da bi se ukazalo kako cjelokupno kretanje sadrži još dublje obuhvatne razine i još tanahnije razine organizacije. Pokazano je da se eksplicitni oblici prirode razvijaju iz implicitnog poretka, ali to otvara mogućnost da pokretačke sile i ustrojstvo samog implicitnog poretka izranja iz dubljeg drugog implicitnog poretka. S druge strane, ustrojstvo i odnosi eksplicitnog poretka mogu osigurati obavijest ovom drugom implicitnom poretku, tako da se uspostavi povratna sprega ili kružni odnos. Na taj način eksplicitne oblike prirode podržava neprekidno kretanje implicitnog poretka. Ali ti eksplicitni oblici opskrbljuju obavijestima drugi implicitni poredak koji oblikuje prvi implicitni poredak.

Drugim riječima, iako misao i eksplicitni materijalni oblici svijeta svi svoje postojanje duguju skrivenom, obuhvatnom poretku, bez obzira na to, sposobni su za povratnu spregu s temeljnim kretanjem i za njegovo novo oblikovanje. To ukazuje da se stvarnost može dosegnuti putem dvojnog kretanja. Na neki je način cjelokupni svemir obuhvaćen unutar svakog pojedinca i unutar svakog područja prostora. Prirodu te stvarnosti stoga se može dotaći i posezanjem prema van u eksplicitne oblike (koji održavaju povratnu spregu s drugim implicitnim poretkom) ili prema unutra, prema samom implicitnom poretku.