Građanin duhovnog svijeta

Ne treba mi biti do toga da mi stvar pričinja užitak: trebam iskusiti užitak, a pomoću njega bit stvari. Užitak mi treba biti samo znak da stvar ima svojstvo po kome pričinja užitak.

A kad čovjek ne bude više imao svoj sebičan odgovor, svoje sebično ponašanje u odnosu na svaki užitak i svaku bol, na svaku simpatiju i antipatiju, postat će neovisan o promjenjivim utiscima vanjskog svijeta. Užitak što ga neka stvar pruža odmah čini čovjeka ovisnim o njoj. On gubi sebe. Čovjek koji se ovisno o promjenjivim utiscima gubi u užitku i boli ne može ići stazom duhovne spoznaje. Mirnoćom treba primati radost i bol. Tada se više neće u njima gubiti; ali će ih zato početi razumijevati. Užitak kome se predajem u času predanosti razara moje postojanje. No užitak moram koristiti samo da bih razvio razumijevanje za stvar koja mi pričinja užitak.

Ne treba mi biti do toga da mi stvar pričinja užitak: trebam iskusiti užitak, a pomoću njega bit stvari. Užitak mi treba biti samo znak da stvar ima svojstvo po kome pričinja užitak. Na meni je da spoznam to svojstvo. Dozvolim li da me užitak potpuno osvoji, tada se iživljavam ja sâm; ako mi je užitak samo prilika da doživim neko svojstvo stvari, taj će doživljaj učiniti moju nutrinu bogatijom. Užitak i nelagoda, radost i bol moraju istraživaču biti prilika da uči o stvarima. Time istraživač neće otupjeti za užitak i bol, nego će se nad njih izdići kako bi mu očitovali prirodu stvari.

Tko se razvija u tom smjeru uvidjet će kakvi su učitelji radost i bol. Suosjećat će sa svakim bićem i tako primati objave njegove nutrine. Istraživač ne kaže nikada: oh, kako patim, kako se radujem, nego uvijek: kako govori patnja, kako govori radost. On se predaje kako bi na njega djelovali radost i veselje vanjskog svijeta. Na taj se način u čovjeku razvija potpuno nov stav prema stvarima. Ranije je na pojedine utiske odgovarao pojedinim radnjama samo zato što su ga ti utisci radovali ili su mu bili neugodni. Sada su mu, međutim, radost i nelagoda organi kojima mu stvari govore o svojoj biti. Radost i bol, koji su do sada bili samo osjećaji, u njemu postaju osjetilni organi za opažanje vanjskog svijeta.

Kao što samo oko ne djeluje kad nešto vidi, nego pušta da djeluje ruka, tako radost i bol ništa ne čine u duhovnom istraživaču ako ih primjenjuje kao sredstvo spoznaje. To što dovodi do čina jest iskustvo stečeno užitkom i nelagodom.

Ako čovjek s užitkom i nelagodom postupa tako da oni postanu provodni organi, tada će mu oni u duši izgraditi prave organe koji će mu otvoriti duševni svijet. Oko može samo time služiti tijelu ako je provodni organ za osjetilne utiske; užitak i bol razvit će se u duševne oči ako prestanu nešto značiti samo za sebe i počnu vlastitoj duši otkrivati tuđu dušu.

Navedenim svojstvima spoznavalac postiže da bez ometajućih utjecaja vlastitih osobina na njega uzmogne djelovati ono što je u okolini bitno. No on se i sam ispravno treba uključiti u duhovnu okolinu. Kao misaono biće građanin je duhovnog svijeta. To može biti na pravi način ako u spoznavanju duha, svoje misli tako usmjeri da budu u skladu s vječnim zakonima istine, sa zakonima svijeta duhova. Jer samo tako ta zemlja može na njega djelovati i objaviti mu svoje činjenice.

Čovjek ne dolazi do istine ako se samo prepušta mislima koje neprestano prolaze njegovom glavom. Jer tada misli poprimaju tijek koji im je nametnut time što nastaju unutar tjelesne prirode. Smušen i bez pravila jest misaoni svijet čovjeka koji se prepušta duhovnoj djelatnosti koja je ponajprije uvjetovana tjelesnim mozgom. Neka misao počinje, prekida se i istiskuje ju druga misao.

Tko ispitivački osluškuje razgovor dvoje ljudi, tko sam sebe neprestano promatra stvorit će predodžbu o kolebljivosti misli. Sve dok se čovjek posvećuje samo zadaćama osjetilnog života, stvarne će činjenice uvijek iznova ispravljati njegov nesređen tijek misli. Ja mogu itekako zbrkano misliti: svakidašnjica nameće mojim djelima zakone koji odgovaraju stvarnosti. Moja predodžba o nekom gradu može biti krajnje nejasna, ali ako se hoću u njemu kretati, moram se prilagoditi postojećim činjenicama. Mehaničar može s ma kako smušenim predodžbama doći u svoju radionicu; zakon njegovih strojeva dovest će ga do ispravnih postupaka. Unutar osjetilnog svijeta činjenice neprekidno ispravljaju mišljenje.

Dođem li do krivog mišljenja o nekoj pojavi ili o obliku neke biljke, suočit ću se sa stvarnošću, a ona će ispraviti moje mišljenje. Sasvim je drugačije kad promatram svoj odnos prema višim područjima postojanja. Ona mi se otkrivaju samo ako u njihove svjetove uđem sa već strogo uređenim mišljenjem. Mišljenje mi mora dati prave i sigurne poticaje jer bez njih neću pronaći odgovarajuće putove. Jer duhovni zakoni koji žive u tim svjetovima nisu zgusnuti do fizičko-osjetilnog stupnja i ne djeluju na mene navedenom prisilom.

Te zakone mogu slijediti samo ako su srodni mojim vlastitim zakonima, a svojstveni su mi kao misaonom biću. Ovdje sam sebi moram biti siguran putokaz. Spoznavalac mora svoje mišljenje urediti vrlo strogo. Njegove se misli moraju pomalo sasvim odviknuti od svoje svakodnevne kolotečine. U čitavom svom tijeku moraju poprimiti unutarnje obilježje duhovnog svijeta. U tom se smjeru mora moći promatrati i sobom vladati. Njegove se misli ne smiju svojevoljno nizati jedna za drugom, nego jedino onako kako to odgovara strogom sadržaju svijeta misli. Prijelaz od jedne predodžbe drugoj mora odgovarati strogim zakonima mišljenja.

U čovjeku kao misliocu uvije se moraju odražavati ovi zakoni mišljenja. Slijedu svojih predodžbi mora zabraniti sve što ne potječe iz ovih zakona. Javi li mu se neka omiljena misao, mora je udaljiti ako se time ometa uredan tijek misli. Mora potisnuti osobne osjećaje koji njegovim mislima žele nametnuti drugačiji smjer. - Od onih koji su htjeli biti u njegovoj školi Platon je zahtijevao da najprije prođu matematičko školovanje. A matematika sa svojim strogim zakonima koji se ne ravnaju prema uobičajenom tijeku osjetilnih pojava, zaista je dobra priprema za onoga tko traži spoznaju. Ako u njoj želi napredovati, mora se osloboditi svake osobne samovolje, svake smetnje. Tko traži spoznaju, za svoju se zadaću priprema svjesnim prevladavanjem svake nesvjesne samovolje mišljenja. Uči slijediti samo zahtjeve misli.