Str. 83

"Ispripovijedat ću ti nekoliko (priča), a svaka je poučna!" Sri Yuktesvarove oči upozoravajući su bljesnule. "Majka me jednom pokušala zaplašiti strašnom pričom o duhu u mračnoj sobi. Istog časa otišao sam onamo i razočarao se jer nisam našao duha. Nikad više majka mi nije pričala priče strave i užasa. Pouka glasi: pogledaj strahu u oči i on će nestati.

Druga rana uspomena vezana je uz moju želju da dobijem ružnog susjedovog psa. Tjednima sam uznemiravao cijelu kuću e da bih ga dobio. Bio sam gluh na ponude kućnih ljubimaca ljepšeg izgleda. Pouka: vezanost zasljepljuje. Ona predmet naše želje obavija imaginarnom aureolom privlačnosti.

Treća pričica odnosi se na prijemljivost i plastičnost mladog čovjeka. Moja majka znala je usput primijetiti: 'Čovjek koji je nečiji namještenik, jest rob.' To me se toliko dojmilo, da sam poslije vjenčanja odbijao sva namještenja. Zarađivao sam uloživši svoj dio nasljedstva u zemlju. Pouka: osjetljive dječje uši treba dobro i pozitivno savjetovati. Pojmovi stečeni u mladim danima oštro se urezuju u duh."

Str. 84

Čovjeku koji je samoga sebe spoznao kao dušu, a ne kao tijelo ili kao ego, velika većina čovječanstva, iako u vlastitim očima raznovrsna, upadljivo je međusobno slična. Majstor na ovoj zemlji vidi samo dvije kategorije ljudi: one koji traže Boga i one koji ga ne traže. Njegovo mjerilo za ocjenjivanje čovjeka u samoj se osnovi razlikuje od promjenljivih mjerila ovog svijeta.

Str. 86

"Pod nenasiljem Patanjđali je mislio na uklanjanje želje za ubijanjem." Sri Yuktesvar me čitao kao otvorenu knjigu. "Ovaj svijet nije podesan za doslovnu primjenu nenasilja. Čovjek može biti prisiljen da istrijebi štetna stvorenja, ali nije pod jednakom prisilom da osjeti bijes ili neprijateljstvo. Svi oblici života imaju jednako pravo da udišu zrak maye. Svetac koji je otkrio tajnu stvaranja, živjet će u skladu s bezbroj njegovih zagonetki. Svi ljudi koji uspiju nadvladati unutarnju strast za razaranjem, razumjet će istinu."

Str. 89
Glavom su mi se doista, gotovo podsvjesno, vrzmale te nejasno izražene misli. Pogledao sam Sri Yuktesvara ispričavajući se. "Što da radim s učiteljem koji prodire u moja besciljna razmišljanja?" "Ti si mi dao to pravo. Suptilne istine koje tumačim, ne mogu se shvatiti bez potpune usredsređenosti. Ukoliko to nije potrebno, ne provaljujem u skrovitost tuđih misli. Čovjekovo je prirodno pravo da ondje slobodno luta. Čak ni Gospod ne ulazi onamo nepozvan, a ni ja se ne bih usudio nametati se."

str. 90
Na primjeru učiteljevog života otkrio sam kolika je razlika između spiritualnog realizma i obskurnog misticizma koji mu vanjštinom zna biti sličan. Moj guru nerado je govorio o superfizičkim područjima. Jedina njegova čudesna aura bila je aura savršene jednostavnosti. U razgovoru je izbjegavao aluzije koje izazivaju zaprepaštenje, na djelu se slobodno izražavao. Drugi su govorili o čudesima, ali pokazati nisu mogli ništa. Sri Yuktesvar rijetko je spominjao suptilne zakone, ali ih je u tajnosti primjenjivao kako je htio.

Meni netrebaju promjenjiva svjetska mjerila a niti savršena jednostavnost..Meni su potrebni suptilni zakoni koje ću normalno upotrebljavati bez ikakvih tajnosti...