Središte ognjenog neba spoznao sam kao točku intuitivne percepcije u svome srcu. Iz te moje unutarnje jezgre sjaj se širio prema svakom dijelu svemirske strukture. Blažena amrta, nektar besmrtnosti, pulsirala je u meni tečno kao živa. Čuo sam kako stvaralački Božji glas odjekuje kao aum, titraj kozmičkog motora.

Iznenada mi se dah vratio u pluća. S gotovo nepodnošljivim razočaranjem shvatio sam da sam izgubio svoju beskonačnost. Opet sam bio ograničen na ponižavajući kavez tijela koji se teško prilagođava duhu. Kao izgubljeni sin pobjegao sam iz svog makrokozmičkog doma i sam sebe zatvorio u kukavan mikrosvijet.

Moj guru stajao je preda mnom nepokretan. Počeo sam se spuštati ka njegovim svetim stopalima, zahvalan za doživljaj kozmičke svijesti za kojim sam dugo strastveno žudio. Zadržao me u uspravnom stavu i progovorio mirno, skromno.

"Ne smiješ se opiti ekstazom. U svijetu te čeka još mnogo posla. Hajde da pometemo pod balkona, a zatim ćemo se prošetati duž Gange."

Str. 111

"Gospod je sve ljude stvorio od beskrajne radosti svoga bića. Iako bolno sputane tijelom, Bog zna da će duše načinjene na njegovu sliku, na kraju prevladati identifikaciju s čulima i ponovno se s njim sjediniti."

Iz kozmičke vizije izvukao sam mnoge trajne poruke. Danomice smirujući svoje misli, oslobodio sam se varavog uvjerenja da je moje tijelo hrpa mesa i kostiju koja se kreće po čvrstom tlu materije. Vidio sam da su dah i nemiran duh kao oluje koje na oceanu svjetla, podižu valove materijalnih oblika - zemlju, nebo, ljude, životinje, ptice, drveće. Nemoguće je vidjeti beskonačno kao jedno jedino svjetlo, ako se te oluje ne smire. Svaki put kad bih uspio potpuno smiriti svoj dah i svoje misli, ugledao bih kako se mnoštvo valova kreacije stapa u jedno blistavo more baš kao što valovi oceana, kad se oluje smire, spokojno nestaju u njegovom jedinstvu.

Božansko iskustvo kozmičke svijesti učitelj daruje tek kad je učenik meditacijom toliko ojačao duh da ga široki vidici ne mogu zgromiti. To iskustvo ne može se steći pukom intelektualnom spremnošću ili otvorenošću. Samo odgovarajuće proširenje svijesti koje se postiže vježbanjem yoge i predane bhakti može pripremiti duh da podnese oslobodilački šok sveprisutnosti. Iskrenom pokloniku to se neizbježno događa. Njegova intenzivna žudnja počinje privlačiti Boga neodoljivom silom. Gospod, kao kozmička vizija, poklonikovim magnetskim žarom biva privučen u opseg njegove svijesti.

1 "Jer Otac ne sudi nikomu, već je sav sud dao Sinu…" - Ivan 5,22. "Bog …koji je stvorio sve stvari po Isusu Kristu" - Efežanima 3,9. "Boga nikada nitko nije vidio: Jedinorođenac - Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio" - Ivan 1,18. "Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim. Činit će i veća od ovih, jer ja idem k Ocu" - Ivan 14,12. "A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh" - Ivan 14,26.

Te biblijske riječi odnose se na trostruku prirodu Boga kao Oca, Sina i Duha Svetoga (u hinduskim svetim spisima sat, tat, aum). Bog Otac je apsolutno, nemanifestirano, s onu stranu vibratorne kreacije. Bog Sin je kristovska svijest (brahma ćaitanya ili kutastha ćaitanya) koja je unutar vibratorne kreacije. Ta kristovska svijest "jedino je rođena" ili jedini odraz nestvorenog Beskonačnog. Vanjska manifestacija sveprisutne kristovske svijesti, njezin "svjedok" (Otkrovenje 3, 14), jest aum, Riječ ili Duh Sveti, nevidljiva Božja moć koja je jedini činilac, jedina stvaralačka sila koja vibracijama održava cijeli stvoreni svemir. Aum, blaženi tješitelj, može se čuti u meditaciji i otkriva pokloniku vrhovnu istinu.