ESMRTNI .ABAJI
Oskudan tok života većine ljudi sa svojim malim uspjesima i ispunjenjem želja ne pruža pravo zadovoljstvo tako da je svijest stalno zaokupljena time da zbog toga vara svoje 'ja'.

Maria-Gabriele Wosien

BESMRTNI BABAJI

(…)

Tako se prva promjena mora dogoditi u svijesti samoga čovjeka i, putem nje, njegova egzistencija tek dobiva svoj smisao i samo putem nje postaje moguće trajno rješenje njegovih problema. Ta nova svijest, uključena u stanje tišine, postaje čisto ogledalo postojanja, o kome svjedoče svi Božji poslanici.
Oskudan tok života većine ljudi sa svojim malim uspjesima i ispunjenjem želja ne pruža pravo zadovoljstvo tako da je svijest stalno zaokupljena time da zbog toga vara svoje 'ja'. Ali podsvijest i nadsvijest, koje nose u sebi obilje mogućnosti, sanjajući, sjećajući se i sluteći, same u sebi jasno vide bijedu takvoga prosječnog života.

Svijest koja zna za cjelovitost svega, uvijek je čekala na buđenje zapretenih istina. Obličje otkupljenja, koje se u svijetu pojavljuje kao oko vječnosti, uzrok je i mjerilo svih stvari; ono je to koje već sluteće, poznato i duboko u unutrašnjosti zakopano znanje čini svjesnim. U uvidu i susretu s njime, vjernicima se ispuni najdublja ljudska čežnja, jer putem čistog gledanja prosvijetljena svijest postane slobodna od svega određenog i uvjetovanoga.
Milost tog uvida i tog susreta, kao što je to opisano u prethodnim izvješćima o događajima, označuje i jedan zahtjev i vodi do spoznaje odgovornosti prema svim ljudima i svemu stvorenome.

Sva ta iskustva uvida u BožaŽŽnsko dožive se kao milost, koja se ne može mjeriti mjerama ljudske zarade ili truda. Kao neposredan, obuzimajući doživljaj, anubhava je kao oluja, koja ruši sve strukture osobnih zidova i duhu otvara put.

Da bi se postigao cilj usidrenja u vlastitom božanskom biću, mora se odreći svih manjih ciljeva... Da bi se svijetu pomoglo, svatko mora započeti s vlastitim oplemenjivanjem.

(…)

Ulaskom u unutarnji svijet dana nam je mogućnost iskustva vlastite Božanskosti kao jedinstva s Ocem, pri čemu se vanjski materijalni svijet doživi kao ono čemu nevidljive tanahne snage daju oblik; to dopušta i doživljaj jednog odvojenog vanjskog svijeta i egzistencije kao iluzije. Vlastita svijest, u jedinstvu s božanskom supstancijom odgovara 'utopiji' filozofa, zlatnom dobu i kraljevstvu Božjem na Zemlji.