PLOČA

Materijalna alkemija i duhovna alkemija pretpostavljaju poznavanje načela tradicionalnog poretka i počivaju mnogo više na teoriji proporcija i odnosa nego na pravoj fizikalnoj-kemijskoj, biološkoj ili filozofijskoj analizi međusobno povezanih elemenata

2. S drugog stajališta, alkemija simbolizira čovjekovu evoluciju iz stanja u kojem prevladava materija u duhovno stanje: pretvoriti kovine u zlato isto je što i čovjeka pretvoriti u čisti duh. Alkemija, naime, podrazumijeva spoznaju materije, ali više u smislu poznavanja nego znanosti. Najčešće se primjenjuje na kovine, slijedeći jednu od onih simboličkih fizika koje su učenjake najviše zbunjivale. Materijalna alkemija i duhovna alkemija pretpostavljaju poznavanje načela tradicionalnog poretka i počivaju mnogo više na teoriji proporcija i odnosa nego na pravoj fizikalnoj-kemijskoj, biološkoj ili filozofijskoj analizi međusobno povezanih elemenata. Alkemijski jezik i logika sasvim su simboličke naravi.

Poznata Smaragdna ploča iskazuje jednim od najhermetičnijih stilova prvobitne alkemijske aksiome. A oni se mogu ovako sažeti: Sve se suprotnosti određuju prema osnovnoj suprotnosti muško-žensko: Velika je Mijena spajanje muškog elementa, sumpora, sa ženskim elementom, živom. Svi autori gomilaju usporedbe posuđene iz jezika sjedinjenja i razmnožavanja. Ali to nije svođenje na seksologiju, koja spoznaji služi samo kao simboličko uporište.
Jedan od najzanimljivijih alkemijskih postupaka bio je u srednjem vijeku nazvan Kraljevskim umijećem, a opisao ga je Serge Hutin. Polazeći od ideje o propadanju prirodnih bića, Najviša Velika Mijena (Mistična Mijena, Put Apsolutnog, Feniksova Mijena) bila je vraćanje prvobitnog dostojanstva čovjeku. Pronaći kamen mudrosti znači otkriti Apsolutno, znači posjedovati savršenu spoznaju (gnozu). Kraljevski put trebalo je da vodi u mistični život u kojem bi čovjek, odstranivši korijene grijeha, posto plemenit, blag, pobožan vjerovao u Boga i bojao ga se.

3. Četiri su operacije, koje također valja simbolički protumačiti, slijedeći razine na kojima se ostvaruju preoblikovanja i pretvorbe, zauzimale u radu alkemičara prvo mjesto: očišćenje (purifikacija) subjekta, njegovo rastvaranje (disolucija) sve dok od njega ne ostane samo univerzalno biće, ponovno skrućivanje i napokon ponovno sastavljanje, pod vlašću najčišćeg bića, na razini toga novog bića, zlata ili Boga. Druga se operacija naziva i volatilizacijom, sublimacijom (ne u suvremenom analitičkom smislu), spaljivanjem, pretvaranjem u pepeo itd. Neki u procesu preoblikovanja uzimaju u obzir šest radnji: spaljivanje (kalcinaciju) koje odgovara crnoj boji, ukidanju razlika, poništenju želja, svođenju na prvobitno stanje materije; truljenje (putrefakciju) koje rastavlja kalcinirane elemente do njihova potpunog raspadanja; rastapanje (soluciju) koje odgovara bijeloj boji, boji potpuno pročišćene materije; destilaciju, a potom spajanje koje odgovara crvenoj boji, ili sjedinjenju suprotnih elemenata, mirnom istodobnom postojanju oprečnosti; i, napokon, sublimaciji koja odgovara zlatu, boji sunca, punoći bića, toplini i svjetlosti.

Različiti sistemi radnji, više ili manje potanko prikazani, sadržani su u poznatoj formuli solve et coagula koja se može prevesti sa pročisti i uključi u cjelinu. Primijeniti se može i na razvoj objektivnog i na razvoj subjektivnog svijeta osobe koja je na putu da se dovrši.

(J. Chevalier, A. Gheerbrant Rječnik simbola)