Tijekom zemaljskog života, aktivnost je duše najizravnije očitovana u stvaranju misaonih formi.

Annie Besant

KARMA
NAČELO STVARANJA KARME
(…)
Tijekom zemaljskog života, aktivnost je duše najizravnije očitovana u stvaranju misaonih formi. (…) Duša, djelujući poput razuma, stvara mentalnu sliku, primarnu "misaonu formu". Upotrijebimo izraz mentalna slika za isključivo označavanje ove neposredne razumske tvorevine te ograničimo ovaj izraz na inicijalni stadij onoga o čemu se općenito i naširoko govori kao o misaonoj formi. Mentalni lik ostaje pričvršćen za svojeg stvoritelja, za dio sadržaja njegove svijesti: to je živa, vibrirajuća forma suptilne materije, misaona neizgovorena riječ, pojmljena ali tjelesno neuobličena. (…) Kako je već rečeno, misaona je forma stvorena iz svijesti svojega tvorca, iz djela njegova neotuđivog vlasništva. On je sobom nosi čitavoga života i prenosi je kroz vrata smrti. I ako tijekom putovanja prema višim razinama uđe u prostor koji je prefin za njezino održavanje, ostavlja za sobom gušću materiju od koje je forma izgrađena, noseći dalje sa sobom mentalni kalup - suštinsku formu. Vraćajući se u grublje područje, materija ove razine ponovno se ugrađuje u mentalni kalup i dolazi do reprodukcije odgovarajuće grublje forme. Mentalni lik je uspavan zbog dugotrajna mirovanja, ali može se probuditi i oživjeti svakim novim impulsom svojeg stvaratelja, od strane njegovih potomaka, od strane bića jednakog svojim precima, povećavajući i njegovu životnu energiju i oblikujući mu formu.

Razvija se prema određenim zakonima. Nakupljanje mentalnih likova određuje karakter. Izvanjsko odražava unutrašnje. (…) Bez obzira je li uznosit ili prizeman, intelektualan ili strastven, sklon služenju ili zloćudan, produhovljen ili bestijalan, u čovjeku se uvijek nalazi mentalni lik, proizvod kreativne duše o kojem postojanju i egzistenciji ovisi osobna karma. Individualna karma ne može postojati bez mentalnog lika. Individualna karma povezuje jedno životno razdoblje s drugim; manasička kvaliteta mora biti predočena kako bi pružila stalni element koji može nastaniti individualna karma. Nenazočnost manasa u mineralnom, biljnom i životinjskom kraljevstvu ima za posljedicu nestvaranje individualne karme, nego karme koja se produljuje s one strane smrti sve do ponovnoga rođenja.
(…)

DETALJNO STVARANJE KARME

Duša u čovjeku, ego, stvaratelj karme, mora biti prepoznata od strane izučavatelja kao razvijajuće i rastuće biće, kao živa individua koja raste u mudrosti i mentalnom razvitku tijekom prolaženja putem dugovječne evolucije, evolucije koja se proteže eonima. Međutim, stalno se na umu mora imati fundamentalna istovjetnost višeg i nižeg manasa.

Zbog pogodnosti radimo razliku između njih, ali različitost se odnosi na funkcionalnu aktivnost a ne na aktivnost prirode: viši manas je manas koji radi na duhovnoj razini, koji posjeduje cjelovitu svijest o svojoj prošlosti; niži manas je manas koji radi na fizičkoj ili astralnoj razini, obavijen astralnom materijom, prenošen u kâmi zajedno sa svim svojim aktivnostima pomiješanim i obojenim od strane željene prirode; u velikoj je mjeri zaslijepljen astralnom materijom koja ga obavija i koja se nalazi u posjedovanju dijela potpune manasičke svijesti. Načelno, taj dio sadrži ograničeni odabir najprominentnijih iskustava jedne inkarnacije u razvitku. Za život kakav vodi većina ljudi, niži je manas ono što nazivamo Osobnim Egom. Glas savjesti se neodređeno i maglovito prepoznaje kao nadnaravnost, kao glas Boga. Predstavlja jedino očitovanje višeg manasa na fizičkoj razini. (…) Svaki Osobni Ego trenutno je učinkovit i djelotvorni sastavni dio trajnog ili Individualnog Ega predstavljenog u donjem svijetu i nužno, manje ili više, razvijenog shodno stupnju do kojega se Ego, kao potpunost ili individualnost, razvio. (…)