|
U
ranijim stadijima Egova razvitka napredovanje će biti iznimno sporo
jer želja će ga voditi raznim putovima, bacajući ga posvuda za vrijeme
praćenja raznih privlačnosti na fizičkoj razini. Mentalna slika
koju stvara bit će uglavnom strastvena i zbog toga će astralno-mentalni
likovi prije biti nasilni i kratkotrajni nego jaki i dalekosežni.
U skladu s manasičkim elementima koji ulaze u sastav mentalnog lika
bit će i vrijeme trajanja astro-mentala. Stabilno podržavana misao
stvorit će jasno određene mentalne slike i dosljedno tomu jake i
trajne astrol-mentalne likove ili slike.
I
baš će zbog toga postojati različita svrha života, jasno prepoznati
ideal na koji se razum stalno vraća i na čemu stalno boravi: taj
će mentalni lik postati dominirajući, prevladavajući i u mentalnom
životu, a energije duše bit će velikim dijelom usmjerene na njega.
(…) Svi mentalni likovi koje je stvorio kâma manas sastavljeni
su od grube i animalne prirode te su zato moćni i djelotvorni na
najnižim razinama astralnoga svijeta. Slabašno razvijena duša zadržavat
će se na tim likovima oponašajući ih, pripremajući se na njihovo
ponovno fizičko ponavljanje u sljedećem životu. Čovjek koji se zadržao
pri senzualnim mislima i izgradio takve mentalne likove neće samo
biti privučen zemlji prizorima vezanim uz senzualno zadovoljenje
nego će ih stalno ponavljati kao djelovanje u svome razumu. I tako
će u svoju prirodu polagati sve jače i jače impulse prema budućim
odredbama sličnih smutnji i povreda. (…)
Vremenom
se duša oslobađa tih nižih elemenata i prelazi u devahan u kojemu
provodi vrijeme razmjerno bogatstvu i snazi njezinih mentalnih likova
koji su dovoljno čisti da bi bili preneseni u to područje. Ovdje
ponovno pronalazi svaki od svojih najfinijih napora bez obzira koliko
oni bili kratki, sažeti, prolazni; ovdje radi na njima izgrađujući
iz ovih materijalnih snaga nadolazeće živote.
Devahanski život počiva na prihvaćanju i pretvaranju. Iskustva sakupljena
na zemlji trebaju biti prerađena u zapis duše. I upravo je to ono
što omogućuje rast Ega. Njegov razvitak ovisi o broju i različitosti
mentalnih likova koje je stvorio tijekom svojega mentalnog života
preobrazivši ih u njihove odgovarajuće i stalnije tipove. Sakupljajući
sve mentalne likove posebne vrste, izvlači iz njih suštinu. S pomoću
meditacije stvara mentalni organ i ulijeva u njega (kao sposobnost)
suštinu koju je polučio. Primjerice: čovjek je stvorio puno mentalni
likova iz težnji prema znanju i uslijed napora usmjerenog prema
finom i suptilnom razmišljanju. On odbacuje svoje tijelo a njegove
su mentalne moći prosječnih osobina.
U
devahanu radi na svim tim mentalnim likovima, razvijajući ih u sposobnosti.
U trenutku povratka njegove duše na zemlju uočava se viša mentalna
nadarenost (viši mentalni sklop) od one koju je ranije imala. Nazočne
su povećane intelektualne moći, a osoba je sposobna doseći ono što
je prije bilo sasvim nemoguće. Čitav se proces naziva transformacijom
mentalnih likova, procesom kojim mentalni likovi prestaju postojati.
(…) Ovakvom transformacijom prestaju biti mentalni likovi koje je
stvorila i uobličila duša. Postaju moć ili snage duše, dio njezine
osnovne prirode. Želi li čovjek posjedovati već mentalne sposobnosti
od svojih trenutnih, osigurat će njihov razvoj odlučnom željom usmjerenom
k postignuću, imajući stalno na pameti to postignuće jer želja i
težnja u jednom životu postaju sposobnosti u drugom. (…)
Stalno
ponavljajući mentalni likovi koji nemaju osobinu težnje, žudnje
za postizanjem nečeg višeg do li slabašne snage koju duša dopušta,
postaju sklonosti i navike misli, brazde u koje mentalna energija
ulazi lako i spremno. Zbog toga je od presudne važnosti ne dopustiti
razumu besciljno lutanje po nevažnim stvarima, lijeno i bezvrijedno
stvaranje trivijalnih mentalni likova kojima se dopušta biti
i boraviti u razumu. Ovako nešto će ostati, stvarajući kanale
za buduće izlijevanje mentalne sile koja će na taj način biti
odvedena na lutanje po nižim razinama u kojima se nalaze već
upoznati i uobičajeni utori - putovi s najmanje otpora.
Mentalni likovi koju su u sjećanju pohranjeni
kao doživljaji kroz koje je duša prolazila tijekom svoga zemaljskog
života, točni zapisi djelovanja vanjskog svijeta na nju, moraju
na nju također i djelovati. Proučavajući ta iskustva, meditirajući
o njima, duše uče gledati svoje međuodnose, njihovu vrijednost
kao prevođenje djelovanja Univerzalnog Uma u očitovanoj Prirodi.
Ukratko, izvlačeći iz njih s pomoću strpljivo usmjerenih misli
sve lekcije kojima mogu poučiti o ugodi i bolu, o ugodama koje
stvaraju bol i boli koji stvara ugodu, učeći o nazočnosti nepobitnog
zakona koji se mora naučiti da bi došlo do usklađenja; o lekcijama
uspjeha i neuspjeha, postignuća i razočaranja, beznadnih strahova,
padova popraćenih neuspjehom, gubljenja snage uslijed iskušenja,
umišljenog znanja koje na vidjelo iznosi neznanje, strpljive
upornosti koja polučuje pobjedu iz očitog poraza, nerazborite
pobjede koje vode u poraz. (…)
|
|