DUŠE

Devahanski život počiva na prihvaćanju i pretvaranju. Iskustva sakupljena na zemlji trebaju biti prerađena u zapis duše.

U ranijim stadijima Egova razvitka napredovanje će biti iznimno sporo jer želja će ga voditi raznim putovima, bacajući ga posvuda za vrijeme praćenja raznih privlačnosti na fizičkoj razini. Mentalna slika koju stvara bit će uglavnom strastvena i zbog toga će astralno-mentalni likovi prije biti nasilni i kratkotrajni nego jaki i dalekosežni. U skladu s manasičkim elementima koji ulaze u sastav mentalnog lika bit će i vrijeme trajanja astro-mentala. Stabilno podržavana misao stvorit će jasno određene mentalne slike i dosljedno tomu jake i trajne astrol-mentalne likove ili slike.

I baš će zbog toga postojati različita svrha života, jasno prepoznati ideal na koji se razum stalno vraća i na čemu stalno boravi: taj će mentalni lik postati dominirajući, prevladavajući i u mentalnom životu, a energije duše bit će velikim dijelom usmjerene na njega.
(…) Svi mentalni likovi koje je stvorio kâma manas sastavljeni su od grube i animalne prirode te su zato moćni i djelotvorni na najnižim razinama astralnoga svijeta. Slabašno razvijena duša zadržavat će se na tim likovima oponašajući ih, pripremajući se na njihovo ponovno fizičko ponavljanje u sljedećem životu. Čovjek koji se zadržao pri senzualnim mislima i izgradio takve mentalne likove neće samo biti privučen zemlji prizorima vezanim uz senzualno zadovoljenje nego će ih stalno ponavljati kao djelovanje u svome razumu. I tako će u svoju prirodu polagati sve jače i jače impulse prema budućim odredbama sličnih smutnji i povreda. (…)

Vremenom se duša oslobađa tih nižih elemenata i prelazi u devahan u kojemu provodi vrijeme razmjerno bogatstvu i snazi njezinih mentalnih likova koji su dovoljno čisti da bi bili preneseni u to područje. Ovdje ponovno pronalazi svaki od svojih najfinijih napora bez obzira koliko oni bili kratki, sažeti, prolazni; ovdje radi na njima izgrađujući iz ovih materijalnih snaga nadolazeće živote.
Devahanski život počiva na prihvaćanju i pretvaranju. Iskustva sakupljena na zemlji trebaju biti prerađena u zapis duše. I upravo je to ono što omogućuje rast Ega. Njegov razvitak ovisi o broju i različitosti mentalnih likova koje je stvorio tijekom svojega mentalnog života preobrazivši ih u njihove odgovarajuće i stalnije tipove. Sakupljajući sve mentalne likove posebne vrste, izvlači iz njih suštinu. S pomoću meditacije stvara mentalni organ i ulijeva u njega (kao sposobnost) suštinu koju je polučio. Primjerice: čovjek je stvorio puno mentalni likova iz težnji prema znanju i uslijed napora usmjerenog prema finom i suptilnom razmišljanju. On odbacuje svoje tijelo a njegove su mentalne moći prosječnih osobina.

U devahanu radi na svim tim mentalnim likovima, razvijajući ih u sposobnosti. U trenutku povratka njegove duše na zemlju uočava se viša mentalna nadarenost (viši mentalni sklop) od one koju je ranije imala. Nazočne su povećane intelektualne moći, a osoba je sposobna doseći ono što je prije bilo sasvim nemoguće. Čitav se proces naziva transformacijom mentalnih likova, procesom kojim mentalni likovi prestaju postojati. (…) Ovakvom transformacijom prestaju biti mentalni likovi koje je stvorila i uobličila duša. Postaju moć ili snage duše, dio njezine osnovne prirode. Želi li čovjek posjedovati već mentalne sposobnosti od svojih trenutnih, osigurat će njihov razvoj odlučnom željom usmjerenom k postignuću, imajući stalno na pameti to postignuće jer želja i težnja u jednom životu postaju sposobnosti u drugom. (…)

Stalno ponavljajući mentalni likovi koji nemaju osobinu težnje, žudnje za postizanjem nečeg višeg do li slabašne snage koju duša dopušta, postaju sklonosti i navike misli, brazde u koje mentalna energija ulazi lako i spremno. Zbog toga je od presudne važnosti ne dopustiti razumu besciljno lutanje po nevažnim stvarima, lijeno i bezvrijedno stvaranje trivijalnih mentalni likova kojima se dopušta biti i boraviti u razumu. Ovako nešto će ostati, stvarajući kanale za buduće izlijevanje mentalne sile koja će na taj način biti odvedena na lutanje po nižim razinama u kojima se nalaze već upoznati i uobičajeni utori - putovi s najmanje otpora.

Mentalni likovi koju su u sjećanju pohranjeni kao doživljaji kroz koje je duša prolazila tijekom svoga zemaljskog života, točni zapisi djelovanja vanjskog svijeta na nju, moraju na nju također i djelovati. Proučavajući ta iskustva, meditirajući o njima, duše uče gledati svoje međuodnose, njihovu vrijednost kao prevođenje djelovanja Univerzalnog Uma u očitovanoj Prirodi. Ukratko, izvlačeći iz njih s pomoću strpljivo usmjerenih misli sve lekcije kojima mogu poučiti o ugodi i bolu, o ugodama koje stvaraju bol i boli koji stvara ugodu, učeći o nazočnosti nepobitnog zakona koji se mora naučiti da bi došlo do usklađenja; o lekcijama uspjeha i neuspjeha, postignuća i razočaranja, beznadnih strahova, padova popraćenih neuspjehom, gubljenja snage uslijed iskušenja, umišljenog znanja koje na vidjelo iznosi neznanje, strpljive upornosti koja polučuje pobjedu iz očitog poraza, nerazborite pobjede koje vode u poraz. (…)