|
Onaj
čija su djela rasterećena oblikovanjem želje
čija je aktivnost spaljena vatrom mudrosti,
naziva se Mudracom duhovnog znanja.
Napustivši svaku povezanost s rezultatima
djelovanja, uvijek zadovoljan, ni u čemu ne traži utočište.
Premda
djeluje, on ne radi ništa.
Oslobođen želja i misli koje nadziru Bit,
napustivši svaku vezanost, provodeći djelovanje
svojim tijelom, on ne čini grijeh.
Zadovoljan sa svime što prima, oslobođen
suprotnosti, bez zavisti i zlobe, zadržan
u ravnoteži i u uspjehu,
i u neuspjehu, on djeluje ali nije vezan.
Jer, ne vežući se, skladan, mislima koje su
utemeljene u mudrosti, njegov rad, žrtve,
sva njegova djela su rasplinuta.
Bhagavad gita, IV, 19-23.
Tijelo i um očituju
svoju punu aktivnost, tijelo tjelesnim a razum mentalnim funkcijama.
No Bit ostaje mirna i nepomućena. Njezina vječna suština ne
služi pri stvaranju lanca vremena. Ispravno djelovanje nikada
se ne zanemaruje, ali je vjerno i pouzdano ostvareno u odnosu
na ograničenost raspoložive snage ili moći. Odricanje od vezanosti
za rezultate aktivnosti ne uključuje lijenost, tromost, neodgovornost
i nepažljivost u djelovanju. (…)
Samo
oni koji nisu vezani ni za što mogu biti vezani za svakog u
ime Jednog Života. (…) Ne slamamo "veze srca" pokušavajući srce
umrtviti. Ne prekidamo veze želje pokušavajući se pretvoriti
u kamenje i komad metala nesposoban osjećati. Približavajući
se svojem oslobođenju, učenik postaje osjetljiviji a ne, kao
što se obično misli, manje osjetljiv. Postaje nježniji a ne
tvrđi. (…)
|
|