|
Annie
Besant *DHARMA* ** *RAZLIČITOSTI*
(…)
Moral je individualna stvar i ovisi o Dhrami čovjeka koji djeluje,
a ne o onome što se ponekad naziva apsolutno ispravno ili pogrešno.(…)
Dharma je unutarnja priroda koja u svakom čovjeku doseže određeni
stadij. Ta unutrašnja priroda oblikuje vanjski život koji se
izražava mislima, riječima i djelovanjem; unutrašnja je priroda
rođena u okružju koje je pogodno za daljnji razvitak.
(…)
Pokušavajući proniknuti u ovu teško shvatljivu temu podijelit
ću ga na tri dijela. Prvo je RAZLIČITOST, jer ljudi imaju razlièite
Dharme. Spomenute su četiri velike kaste ili četiri skupine
ljudi. Gledajući neposrednije postaje jasnije da svaki čovjek
ima svoju vlastitu Dharmu. Kako to razumjeti? Sve dok ne shvatimo
nešto od prirode različitosti, zašto postoje, zašto trebaju
postojati i što mislimo kada govorimo o različitosti; sve dok
ne shvatimo da svaki čovjek svojim mislima, riječima i djelovanjem
očituje stadij koji je dosegnuo; sve dok ne shvatimo ovo ne
možemo shvatiti Dharmu. Drugo je EVOLUCIJA. Različitosti moramo
pratiti skupa s njihovim razvitkom. Na kraju dolazimo do trećeg
- moramo se pozabaviti problemom ISPRAVNOG i POGREŠNOG, jer
čitavo nas proučavanje vodi do odgovora na pitanje: "Kako čovjek
treba živjeti?"
(…)
Tri se gune kombiniraju i dijele, svrstavajući se u sedam velikih
grupa iz kojih, različitim kombinacijama izrasta ogroman broj
stvari. Sjetite se da u svakoj odvojenoj stvari svaka od tih
odlika ili kvaliteta ulazi u različite proporcije, modificirana
na jedan od sedam temeljnih načina. Od te primarne različitosti
prenesene iz Univerzuma prošlosti (jer svijet je vezan za svijet,
a Univerzum za Univerzum) otkrivamo da je život koji se izlijeva
prema dolje podijeljen i još dalje dijeljen kada pada u materiju;
kada dosegne obodnicu moćnoga kruga počinje se povlačiti natrag.
/Evolucija/ počinje u točki okreta kada se životni val počinje
vraćati Îshvari.(…)
Život koji Îshvara daje nije razvijeni život nego život koji
je sposoban razviti se.
(…)
U Univerzumu, u jedno te isto vrijeme, postoje zameci različite
starosti i stadija razvitka. Postoje zameci mlađi od minerala i
oni stvaraju ono što se naziva kraljevstvom elementala. Razvijajući
zameci stariji od ovih nazivaju se kraljevstvom minerala. Zameci
koji se razvijaju kao biljni svijet stariji su od mineralnog, toj
jest imaju za sobom duži evolutivni staž. Životinje imaju još dulju
povijest, a zameci koje nazivamo ljudskim imaju dulju prošlost od
svih navedenih. Svaka velika skupina ima ovu različitost u skladu
sa svojim počecima u vremenu. Jednako je tako odvojeni individualni
život u jednom čovjeku (ne suštinski život, nego individualni i
odvojeni život) razlièit od istoga u drugom čovjeku, pa se
meðusobno razlikujemo po starosti našeg individualnog postojanja
kao i po starosti naših tijela. Život je jedan; jedan je život u
svemu koji se razvija u različitim vremenskim stadijima u odnosu
na početak rasta zametka (sjemena).
(…)
Dharmu sada možemo definirati kao "unutarnju prirodu stvari
na svakom određenom evolutivnom stadiju i zakonom sljedećeg
stadija razvitka" - stadij dosegnut razvojem plus zakon koji
donosi novi stadij razvitka. Sama priroda naznačuje dosegnutu
evolutivnu točku; potom dolazi ono što mora učiniti da bi se
dalje razvijala duž istog pravca. Spojimo li ove dvije misli
shvatit ćemo zbog čega se savršenstvo može postići praćenjem
vlastite Dharme. Moja je Dharma evolutivni stadij koji je Dharma
dosegnula razvijajući moje sjeme Božanskog života plus životni
zakon u skladu s kojim moram izvesti sljedeći stadij. On pripada
ovom odvojenom životu. Moram poznavati stadij mojega rasta koji
će mi omogućiti dalji rast.(…)
Ukoliko ne upoznamo sadašnji stadij, ništa nećemo znati niti
o sljedećem kojemu trebamo težiti te možemo krenuti protiv naše
Dharme a time odgoditi vlastiti evolutivni razvoj.
(…)
Naš neposredni cilj nije ono što je najbolje
po sebi, nego ono što je najbolje za nas na sadašnjem stupnju
i što nas nosi jedan korak dalje. Uzmimo kao primjer dijete.
Žensko dijete nesumnjivo pred sobom ima budućnost plemenitiju,
višu i ljepšu od sadašnje u kojoj se igra sa svojim lutkama.
Bit će majka djetetu a ne lutki. Iz toga proizlazi ideal ženstvenosti
- majka s djetetom. Premda je to ideal savršene žene, prianjanje
tom idealu prije nego za to sazrije vrijeme učiniti će samo
štetu i nikakvo dobro. Sve mora doći u odgovarajućem vremenu
i na odgovarajućem mjestu.(…)
Ovaj je primjer toliko očit. Pomoći će nam vidjeti zbog čega
je naša vlastita Dharma bolja od dobro izrađene Dhrame druge
osobe koja nije na pravcu našeg razvijajućeg života. Takav uznosit
položaj ćekat će nas u budućnosti, ali mora nastupiti odgovarajuće
vrijeme, plodovi moraju sazrijeti. (…)
Pogrešna je aktivnost za kojom se poseže prije nego li je snaga
razvijena.
(…)
Zato su različitosti neophodnost naše uvjetovane svijesti. S
pomoću različitosti mislimo, osjećamo i znamo. Samo uz pomoć
različitosti znamo da smo živi i misaoni ljudi. Jedinstvo svijesti
ne stvara nikakav dojam. Različitosti i raznovrsnosti su ono
što omogućuje rast svijesti.
Stvarno
mi je dosta.Pojavljuje se Ishvara kojemu se sve evolutivno vrača
u različitostima jer onda po tom znamo da smo živi..pa onda
znamo i točku izlijevanja života u materiju.Stvarno jednostavno
da boli glava ....samo neznam čija .... Moja sigurno mene sad
ne boli.Jučer
sam osjetio zadovoljstvo u svojoj duši i nekakvu unutarnju sreću
pogotovo kad sam napisao prošle teme o prašumi ....
A
danas osjećam različitosti .... možda zato što na neki način
duboko u sebi iskreno poštujem i priznajem ove pisce....
|