Zemaljska dobrobit povezana je s pokoravanjem Zakonu, a zemaljski jadi s kršenjem Zakona.             

** *EVOLUCIJA* (…) Razmotrimo primitivnog čovjeka na primjeru kojim ćemo jasnije predočiti ova tri stadija. Pronalazimo da se u njemu polako utemeljuje svijest "Ja" i svijest "ne-Ja" koje su usporedne. "Ne-Ja" ga dotièe a "Ja" se osjeća; "ne-Ja" mu zadaje bol a "Ja" zbog toga pati. Stvorena je razlika između osjećaja "Ja" i onoga što taj osjećaj uzrokuje s pomoću "ne-Ja". Ovdje započinje inteligencija; počinje se razvijati korijen samosvijesti. Znači da je stvoren centar u koji sve dolazi i iz kojeg sve odlazi. (…) Obrađujući našeg primitivnog čovjeka pronalazimo da je zadovoljenje želje zakon njegova napredovanja. (…) U ranijim je stadijima zadovoljavanje želje evolutivni zakon. Ako èovjek ne zadovoljava svoje želje ne može napredovati.

Morate shvatiti da na tom stadiju ne postoji ništa što bi se moglo nazvati moralom. Ne postoji razlika izmeðu ispravnog i pogrešnog. Svakoj želji treba udovoljiti; kada taj zapoèeti centar samosvijesti traži zadovoljenje želje - on sam raste. U tom najnižem stadiju primitivnog èovjeka ili više životinje u njega se polaže Dharma. On ne bira. Njegova unutarnja priroda naznaèena razvitkom jest zadovoljavanje želja. Zakon njegovog razvitka jest zadovoljavanje želja. (…) Svemu što raste mora prethoditi buđenje razuma, prosuðivanje i razvitak viših sposobnosti sjećanja i imaginacije. Sve to mora biti razvijeno zadovoljavanjem želje. Iskustvo je zakon života, ono je zakon rasta. Sve dok ne skupi raznolika iskustva ne može znati da živi u svijetu Zakona. Na dva se načina Zakon utiskuje u čovjeka: ugoda kad se zakon slijedi i bol kad se ne slijedi. (…)

Dobro i zlo su par suprotnosti u kasnijoj evoluciji čovjeka. Čovjek ne može postati svjestan razlièitosti izmeðu njih ako ih oboje ne doživi. Sada nastupa promjena. Čovjek je razvio odreðenu sposobnost razlikovanja.

(…) Oslonjen na iskustveno znanje spoznat æe ispravno i pogrešno (…) Zaključuje da sva sreća i rast poèivaju na pokoravanju Zakonu. (…) Proći će puno vremena prije nego uspije spojiti mnogobrojna iskustva i zaključiti što je ispravno a što pogrešno. (…) Nagrade za djelovanje nude se kako bi probuðena inteligencija krenula prema dobru, a kazne i prijetnje da bi se upozorilo na pogrešno. Zemaljska dobrobit povezana je s pokoravanjem Zakonu, a zemaljski jadi s kršenjem Zakona.

(…) Sjećanje na zapovijed koja je dokazana iskustvom utiskuje se u svijest brže i jaèe od iskustva neobjavljenog Zakona. Tom objavom koju uèeni nazivaju fundamentalnim naèelima morala, da odreðene radnje usporuju evoluciju a druge je ubrzavaju, evolucija je znatno ubrzana. Ne želi li se èovjek pokoriti objavljenom Zakonu, prepušten je mukotrpnom uèenju iz vlastita iskustva. (…) Želja za lošim stvarima koje koèe njegovu evoluciju na svaki naèin mora biti iskorijenjena iz njegove prirode. Ukoliko ne želi uèiti blagošću neka uči na bolu. Krenimo na sljedeći stadij. Sigurno postoje odreðeni veliki zakoni razvoja. Nauèili smo odreðene stvari koje su ispravne i odreðene koje su pogrešne. Svaki narod ima svoj vlastit moralni standard. (…) Bez obzira u kojoj su zemlji duše roðene, prolazeći kroz ranije stadije njihova unutarnja priroda zahtijeva disciplinu služenja kao i da se služenjem nauèe kvalitete ili odlike potrebne za rast do drugog stadija. Na ovom je stadiju moć samostalnog djelovanja vrlo ograničena. Na tom relativno ranom stadiju prisutna je veæa sklonost popuštanja vanjskim impulsima od oèitovanja razvijenog prosuðivanja i odabira odreðenog unutarnjeg pravca. U ovu vrstu ljudi spadaju svi oni koji pripadaju tipu služenja.

(…) Kada je moæ iniciranja mala, kada je prosuðivanje neuvježbano, kada je um siromašan i nedovoljno razvijen, kada je unutarnja priroda nesvjesna postojanja i svoje više sudbine, kada je osoba poglavito pokretana željom, kada još uvijek raste zadovoljenjem veæine ali ne i svih želja, takvom je èovjeku Dharma služenje. Jedino æe provoðenjem svoje Dharme biti u stanju slijediti Zakon razvoja i njime dosegnuti savršenstvo. Takav je èovjek Shudra, bez obzira kojim ga imenom u pojedinim zemljama nazivaju.

(…) Dharma Shudre ispunjena je kada je on poslušan i odan svom nadreðenom. Ne treba oèekivati da æe na tom evolutivnom stupnju iskazivati više vrline. Tražiti od njega radost u patnji, èistoæu misli i snagu podnošenja nesreæe bez mrmljanja i žaljenja ipak je previše. Tada se duša, nauèivši ovu lekciju tijekom mnogobrojnih života, pokorava zakonima rasta i praæenjem svoje Dharme dolazi do sljedeæeg stadija u kojemu æe uèiti prvo korištenje snage i moæi - stjecanje bogatstva.

(…) Jer Dharma Vaishye posvuda po svijetu jest razviti odreðene sposobnosti i osobine. Odlika pravednosti, pravednog posredovanja izmeðu èovjeka i èovjeka a ne zastranjivanja potaknuta osjeæajima, stvaranje osobine oštroumnosti, prodornosti, strogosti i održavanja pravedne ravnoteže izmeðu protivnih dužnosti, poštenog plaæanja u poštenoj razmjeni (trgovini), oštrinu uvida, umjerenosti, izbjegavanju rastrošnosti i ekstravagantnosti, traženju od podreðenih obavljanje svojih dužnosti, plaæanje zaraðenog (ali samo zaraðenog) - osobine su koje ga spremaju za daljnji rast.

Kome su objavljeni zakoni po kojima sve što raste mora imat buđenje razuma .....Kome je jasno ja-ne ne-ja i ja-ja koji mora zadovoljit primitivca da bi mogo napredovat pogotovo u zadovoljstvima ne-ja....Zašto je primitivac dobar primjer evolucije... zašto nije sadašnji normalan čovjek...možda se on nebi trebo nikom pokoravat ...Možda svima trebaju odličja svih najodlika....