SREDIŠTA

Izoliranost je znak padanja u materiju a ujedinjenje je nagovještaj uspinjanja prema Duhu.

Bilo je potrebno izgraditi individualna središta svijesti. Sve dok im je potrebno snalaženje, odvojenost je napredovanje. U jednom razdoblju svoje evolucije duše trebaju biti sebične. Jednostavno, u tim ranim stadijima rasta i razvitka ne mogu raditi bez sebičnosti. No Zakon životnog progresa za naprednije jednom nadraste odvojenost i traži ostvarivanje jedinstva. Sada se nalazimo na tom putu, na putu prema jedinstvu i sve smo bliže jedni drugima. Da bismo se dalje razvijali moramo se sjediniti.

(…) Izoliranost je znak padanja u materiju a ujedinjenje je nagovještaj uspinjanja prema Duhu. Sadašnji je ideal mir, suradnja, zaštita, bratstvo i pomoć. Suština grijeha sada poèiva u odvojenosti. Dolazimo pred novo iskušenje. Djelujemo li radi našega vlastitog dobitka ili pomažemo općem dobru? Je li naš život okrenut prema nama samima ili pomaže čovječanstvu? Ako je sebičan, tada je pogrešan i protivi se rastu i razvoju svijeta.

(…) Zemlja je puna raznoraznih katastrofa - ratova, zemljotresa, gladi, pošasti i epidemija. Što je njihov uzrok? Stvari koje se doimaju toliko zastrašujuće i bolno Njegov su način poučavanja kada učinimo nešto pogrešno. Bolesti uzimaju tisuće ljudi u nekom narodu, u ratovima stradavaju desetci tisuća. Zašto? Jer se određeni narod ogriješio o Božanski zakon svojega rasta i napretka te mora naučiti lekciju patnjom ako ju već ne želi naučiti razumom.

(…) Zamislimo da je čovjek koji želi počiniti grijeh spriječen počiniti ga zbog nametnutih okolnosti. Pretpostavimo da ta žudnja postaje sve veća i jača. Što je za njega najbolje? Dobiti prigodu, ostvariti svoje želje i počiniti zločin. Da, čak i zločin manje povrjeđuje dušu od kontinuirana nošenja želje u sebi, od rastućeg raka u srcu života. Jednom počinjena akcija je mrtva a patnja koja slijedi uči potrebnu lekciju jer misao je stvaralačka i živa. (To ne znači da čovjek treba grijeh prije počiniti nego se protiv njega boriti. Sve dok se bori, dobro je i stječe snagu. Navedeni slučaj govori o situaciji kada nedostaje snaga, kada se želi nešto počiniti ali ne postoji mogućnost. U takvom je slučaju bolje da prigoda dođe što prije. Prikrivena želja izbija a realizacija donosi patnju. Čovjek uči potrebnu lekciju i proćiščuje se od rastućeg moralnog otrova.) Shvatiti li ovo također ćete shvatiti zašto Bog u svetim knjigama u ruke čovjeka polaže mogućnost griješiti za čime čovjek žudi, a zapravo ga je već počinio u svom srcu. Nedvojbeno će patiti, ali patnjom će naučiti što se događa kada se zgriješi.

(…) Ako čovjek brzo napreduje, a u njemu je skrivena slabost, ili neka prošla karma nije odrađena, neko zlodjelo nije okaljano, čovjek se ne može osloboditi sve dok ova karma ostaje nepotrošena, sve dok postoji neotplaćeni dug. Koji je najmilosrdniji čin? Pomoći da čovjek plati svoj dug patnjom i boli kako bi jadi koji prate grešku otplatili prošlu karmu. To znači da se na njegovu putu nalazi prepreka koja mu ne dopušta postići oslobođenje te da mu Bog daje iskušenje kako bi srušio i tu posljednju prepreku. Postoji još nešto. Postoji uzvišeni cilj i posljednji koraci na Putu koji nas vodi do njega, tamo gdje nas Dharma više ne može voditi.

(…) Oni koji žive život ispunjen uzvišenim težnjama i požrtvovnošću prema Njemu, imaju pravo na ove posljednje riječi nade i mira. Ovdje se doseže kraj Dharme. Kada duša postigne ovaj evolutivni stadij na kojemu više ništa ne traži od svijeta nego se u potpunosti daje Bogu, kada je nadrasla sva iskušenja koja želje donose, kada je srce postiglo slobodu s pomoću ljubavi, kada se čitavo biće baca pred noge Gospodina - tada napuštate sve Dharme. One više nisu namijenjene vama. Ne postoji više zakon rasta niti usklađivanja dužnosti, niti ispravnost vođenja. Predali ste se Gospodinu. Ne postoji u vama ništa što nije Božansko. Niti jedna se Dharma na vas više ne može primijeniti jer ste s Njim sjedinjeni; niste više odvojeno biće. Vaš je život skriven u Njemu. Njegov je život vaš. Možete živjeti u svijetu ako ste Njegov instrument. Vi ste njegova cjelina. Vaš je život Îshvarin a Dharma na vas više nema utjecaja. Vaša vas je predanost oslobodila jer vaš je život sakriven u Bogu. To je riječ Učitelja.