|
1.
Manodváravajjana (otvaranje vratiju uma ili bijeg pomoću vratiju
uma) - U njemu kandidat postiže čvrsto intelektualno uvjerenje
u nepostojanost i bezvrijednost isključivo zemaljskih ciljeva.
Često je opisano kao učenje razlike između stvarnog i nestvarnog.
Da bi se to naučilo često je potrebno jako dugo vremena i puno
teških lekcija. Očito je da to mora biti prvi korak prema pravom
napretku, jer ni jedan čovjek ne može krenuti na PUT svim srcem
prije nego što se definitivno odluči "zavoljeti one stvari koje
su gore, umjesto onih stvari koje pripadaju zemlji". Ta odluka
mora doći iz uvjerenosti da se ništa na zemlji ne može usporediti
s našim životom. Ovaj korak Hindusi nazivaju "Vivekovim postignućem
ili odabirom", a Sinnet ga naziva kao zakletvu na vjernost svojoj
višoj "biti".
2. Parikamma (priprema za djelovanje)
- stanje u kojem kandidat uči djelovati ispravno jednostavno
zato što je to ispravno ne misleći o svom vlastitom gubitku
ili dobitku na ovom ili na budućem svijetu, postižući, kao što
to naukovanje istočnjaka nalaže, potpunu indiferentnost spram
uživanja u plodovima njegovog djelovanja. Ta indiferentnost
je prirodni rezultat prethodnog koraka. Kad neofit jednom shvati
nestvarni i nestalni karakter svih zemaljskih nagrada prestaje
za njima težiti; kada jednom sjaj stvarnosti obasja dušu, ništa
ispod višeg ne može biti predmetom neke od želja. Tu višu indiferentnost
ili ravnodušnost Hindusi nazivaju Vairágya.
3. Upacháro (pažnja ili vođenje) - stanje u kojem se mora postići
"šest preduvjeta" (hinduski Shatsampatti). Na Pali jeziku oni
su:
a) Samo (ravnodušnost) - Čistoća i mirnoća
misli što proizlazi iz savršene kontrole uma. Ovaj je preduvjet
izuzetno teško postići, a on je pak najpotrebniji. Sve dok um
nije poslušan i podložan vođenju volje ne može biti savršeni
instrument Učiteljevog rada u budućnosti. Osobina je izuzetno
opsežna. Uključuje samokontrolu i spokojnost koji su opisani
u "Poglavlju XIX" kao nužnost za astralni rad.
b)
Damo (podjarmljivanje) - slično ovladavanje, a stoga i pročišćenje
nad djelovanjem i riječima - osobina koja neophodno proizlazi
iz prethodne.
c) Uparati (prekid) - Osobina se tumači
kao prekid bogomoljstva ili vjerovanja u potrebnost bilo kojeg
čina ili ceremonije koju pripisuje pojedina religija što vodi
aspiranta do neovisnosti misli te do šire i velikodušnije tolerancije.
d) Titikha (izdržljivost ili odvajanje) - Osobina kojom se naznačava
spremnost veselog podnošenja onog što čovjeku karma može donijeti
i rastajanja od sveg svjetovnog kada se za tim ukažepotreba.
Također to uključuje ideju potpunog nepostojanja negodovanja
i ljutnje zbog štete ili nepravde; čovjek zna da su oni koji
mu nanose štetu ili nepravdu samo instrumenti njegove vlastite
karme.
e)
Samádhána (nakana) - jednosmjernost, uključivanje na sposobnost
ne skretanja s puta zbog napasti. Ova je osobina slična "privrženosti"
iz prethodnog poglavlja.
f) Saddhá (vjera) - povjerenje u svog
Učitelja i sebe; povjerenje da je "Učitelj" kompetentan učitelj.
Ma kakvo nepovjerenje učenik može osjećati prema svojim vlastitim
snagama i moćima, ipak u sebi sadrži božansku iskru koja će
mu pretvorena u plamen jednog dana omogućiti da dosegne ono
što je njegov Učitelj već postigao.
4. Anuloma (izravan poredak ili slijed;
naznačuje da njegovo postignuće slijedi kao prirodna posljedica
prethodnih triju) - Stanje u kojem intenzivnom željom postignuto
odvajanje od zemaljskog života i sjedinjenje s najvišim koje
Hindusi nazivaju Mumukshatva.
5.
Gotrabhú (stanje spremnosti za inicijaciju) - U tom stanju kandidat
sabire svoje prethodne stečevine, osnažuje ih do stupnja potrebnog
za slijedeći veliki korak kojim će stupiti na vlastiti Put kao
prihvaćeni učenik. Ostvarenje tog stupnja brzo je praćeno inicijacijom
na slijedeći stupanj. Odgovarajući na pitanje: "Tko je Gotrabhú?"
Buda odgovara: "Gotrabhú je čovjek koji posjeduje stanja iz
kojih proizlazi trenutni početak posvećenja."
Mudrost potrebna za prihvaćanje PUTA SVETOSTI naziva se Gotrabhú-gnána.
I sada, kada smo letimično pogledali korake
probacionizma moramo istaknuti ono što se odnosi na početak.
Savršeno postignuće tih osobina i sposobnosti ne treba očekivati
u ranom stadiju. Mohini kaže: "Ako su sve osobine jednako jake,
adeptstvo se postiže u istoj inkarnaciji." Ali nešto takvo je
izuzetno rijetko. Kandidat mora neprestano težiti u smjeru tog
znanja i osobina. Pogrešno je misliti da nikom nije dopušten
slijedeći korak ukoliko cjelovito nije ovladao ostalima; oni
ne moraju ići određenim redom kao posljednji stadiji. U mnogim
će slučajevima čovjek razvijati određene osobine u isto vrijeme,
prije jednu uz drugu nego u pravilnom slijedu.
Očito je da čovjek vrlo lako može raditi duž velikog dijela
Puta, nesvjestan njegovog postojanja.
(…)
Također moram naglasiti da koraci razdoblja probacionizma nisu
razdijeljeni inicijacijom iako će zasigurno biti prožeti raznolikim
iskušenjima i probama na svim razinama te mogu biti poduprijeti
ohrabrujućim iskustvima, nagovještajima i pomoći kad god se
ona sigurno može dati. Ponekad smo skloni slobodnije rabiti
riječ inicijacija glede spomenutih iskušenja i proba. Ispravno
govoreći ona odgovara jedino uzvišenoj ceremoniji kojom je učenik
formalno prihvaćen na viši stupanj od imenovane službene osobe
koja u ime "Jedinog inicijatora" prima učenikov svečani zavjet
i polaže u njegove ruke novi ključ znanja koji će koristit na
stupnju koji je postigao. Takva se inicijacija primjenjuje pri
ulasku u odio koji će od tada razmatrati kao i pri prelasku
iz jednog koraka u drugi.
(…)
|
