U "Glasu tišine" kaže se: "Štite svijet od daljnjeg i daleko većeg jada i tuge. "

POGLAVLJE XXII  O ONOME ŠTO SE NALAZI IZA
Očito je da ne možemo bilo što drugo znati o osobinama potrebnim za još više razine koje se otvaraju pred savršenim čovjekom. Potpuno je jasno da je postajući asekha iscrpio sve mogućnosti moralnog razvitka, pa stoga daljnji napredak njemu samom znači još šire znanje i još čudesnije duhovne moći. Rečeno je da kada čovjek na taj način postigne svoju duhovnu veličinu bilo to tijekom polaganog evolutivnog napretka ili kraćim putem samorazvitka, postiže punu kontrolu nad vlastitim sudbinama, odlučujući o svom budućem evolutivnom pravcu između sedam mogućih puteva koji se pred njim otvaraju.

Prirodno je da na sadašnjoj razini ne možemo očekivati puno veće razumijevanje glede toga. Do našeg uma prenosi se samo slabašna opća slika i konture izuzevši jednu koja Adepta izdvaja iz zemaljskog lanca koji mu više ne osigurava dovoljno mjesta za njegovu evoluciju.
Jedan put je put onih koji idu "prihvatiti Nirvanu". Tijekom koliko vremena ostaju u tom uzvišenom stanju, za kakav se rad pripremaju, koji će biti njihov budući evolutivni pravac, pitanju su o kojima ništa ne znamo. Kada bi se o tome i mogla dati neka informacija vjerojatno bi nam bila poprilično nerazumljiva.

Ali možemo shvatiti toliko da blagoslovljeno stanje Nirvane nije, kako neki netočno smatraju, stanje prazne ništavnosti, već stanje intenzivnije i dobrohotnije aktivnosti; uzdizanjem po ljestvama prirode njegove se mogućnosti povećavaju, njegov rad za druge postaje veći i dalekosežniji, a beskonačna mudrost i beskonačna moć predstavlja mu samo veću mogućnost služenja jer njima upravlja beskonačna ljubav.

Druga vrsta odabire duhovnu evoluciju ne toliko udaljenu od čovječanstva. Iako nije izravno povezana sa slijedećim lancem našeg sustava proteže se kroz dva duga razdoblja koja odgovaraju "prvoj i drugoj Rundi". Na kraju oni također prihvaćaju nirvanu no na višem stupnju od prethodno spomenutog.

Ostali se pridružuju evoluciji deva čiji progres počiva unutar velikog lanca sastavljenog od sedam manjih lanaca koji su kao i naš. Svaki od lanaca njima je poput jednog svijeta. O tom se evolutivnom pravcu govori kao o najpostepenijem i najmanje okomitim za razliku od ostalih. Iako se ponekad spominje u knjigama kao "odbacivanje iskušenja da bi se postalo dobrim" to samo čini usporedbu s plemenitim visinama samoodricanja Nirmánakáye kako se to već može opisati na ovakav poluuvredljiv način, jer Adept koji odabere ovaj pravac pred sobom ima zaista veličanstven put. Put koji je izabrao nije najkraći ali je izrazito plemenit što se može vidjeti iz činjenice da ga je izabrala Sveta Marija, Isusova majka, dosegnuvši stadij adeptstva. Tada se susrela s glasovitim i odgovornim zaduženjem "Majke Svijeta".

Još jednu grupu Nirmánakáye čine oni koji potiskuju sve lakše metode izabirući najkraći, ali najstrmiji put do visina koje se još uvijek nalaze pred njima. Čine ono što se pjesnički može izraziti kao "zaštitni zid". U "Glasu tišine" kaže se: "Štite svijet od daljnjeg i daleko većeg jada i tuge. " Ne čuvaju samo od vanjskih zlih utjecaja već posvećuju cjelokupnu svoju snagu radu slijevanja duhovne snage i pomoći bez kojih bi čovječanstvo bilo u daleko težem položaju nego što je sada.

Postoje također oni izravnije povezani s čovječanstvom. Ponovno se inkarniraju odabirući put što vodi kroz četiri stadija onog što smo označili kao službeno razdoblje. Među njima se nalaze "Učitelji mudrosti", oni od kojih smo mi izučavatelji prirodne filozofije naučili djeliće moćne harmonije razvijajuće prirode. Može se činiti da samo mali broj prihvaća ovaj smjer - vjerojatno samo onoliko koliko je potrebno da se obavi fizička strana rada.

(…) Nikad ne bi smjeli zaboraviti da uz našu postoje i druge evolucije u sunčevom sustavu te da nesumnjivo treba provesti ogroman plan Logosa na kome Adepti rade duž svih sedam pravaca o kojima smo već govorili. Izbor Majstora ovisit će o potrebama; staviti se u službu s apsolutnom nesebičnošću, biti na raspolaganju glavnim snagama tog djela velike evolutivne sheme.

To je dakle put koji se nalazi pred nama, "Put" kojim bi svatko od nas trebao koračati. Veličanstvenim se doimaju njegove visine, ali moramo zapamtiti da se one dosežu postepeno, korak po korak; oni koji se sada nalaze blizu vrha jednom su se uspinjali kao što i mi sada činimo. Iako se "Put" isprva čini težak i strm, napredovanjem naše noge postaju čvršće a vidokrug veći. I tako postajemo sposobniji pomoći onima koji se penju uz nas.

Zbog toga što je isprva toliko težak i strm našoj nižoj prirodi, ponekad je nazvan "putem jada", što je poprilično netočno. No, dr. Besant je predivno opisala: "Usprkos svim tim patnjama postoji duboka i stalna radost jer patnja potiče od niže prirode, a radost od više. I kada je posljednja mrvica osobnosti nestala, sve što je bilo podložno patnji iščeznulo je; u savršenom Adeptu postoji nepomućen mir i vječno veselje. On vidi kraj prema kojem je svo djelovanje usmjereno, veseli se tom kraju znajući da je zemaljska tuga samo prolazna faza ljudske evolucije."