|
TAOIZAM
1. Put može biti vodič
Put može biti vodič, ali ne zacrtana staza;
Mogu se nadijevati imena, ali ne trajne odrednice.
Nebiće nazivamo početkom nebesa i Zemlje;
Biće nazivamo majkom sviju stvari.
Uvijek bestrastan, promatraj suptilno;
Uvijek budan, promatraj očigledno.
To dvoje proistječe iz istog izvora, ali su im imena različita;
I jedno i drugo smatramo tajanstvenim.
Tajna nad tajnama
Pristup je čudesnom.
16. Dosegni vrhunac praznine
Dosegni vrhunac praznine,
Očuvaj krajnje spokojstvo:
Dok mnoštvo stvari djeluje u suglasju,
Ja tako promatram povratak.
Stvari cvjetaju,
A tada se svaka vraća svom korijenju.
Vraćanje korijenju naziva se nepokretnošću:
Nepokretnost se naziva povratkom Životu,
Povratak Životu naziva se nepromjenjivost;
Spoznaja nepromjenjivog naziva se prosvjetljenje.
Djelovati nasumce, bez poznavanja nepromjenjivog,
Donosi zlo.
Spoznaja nepromjenjivog pruža perspektivu;
Ova je perspektiva nepristrana.
Nepristranost je najviša plemenitost;
Najviša je plemenitost božanska,
A božansko je Put.
Taj je Put vječan,
Ne ugrožava ga tjelesna smrt.
Lao Tzu, iz Tao Te Činga
PRAVI ČOVJEK
Što podrazumijevam izrazom Pravi Čovjek? Pravi Čovjek drevnih
vremena nije se bunio protiv potreba, nije postajao ohol u bogatstvu,
a nije ni planirao svoje poslove. Takav, mogao je počiniti pogrešku
i ne žaliti, mogao je prihvatiti uspjeh, a da od toga ne načini
predstavu. Takav se mogao uspeti na visok položaj i ne uplašiti
se, mogao je zagaziti u vodu i ne smočiti se, mogao je zakoračiti
u oganj i ne spaliti se. Na ovaj se način njegovo znanje moglo
uspeti sve do Puta.
Pravi
Čovjek drevnih vremena snivao je bez snova, budio se bezbrižan;
jeo je bez uživanja, a dah mu je dolazio iz dubine tijela. Pravi
čovjek diše svojim petama; gomile ljudi dišu svojim grlom. Slomljeni
i pritiješnjeni, izbacuju svoje riječi kao da povraćaju. Duboko
u svojim strastima i čežnjama, plitki su u djelima Neba.
Pravi
Čovjek drevnih vremena ništa nije znao o ljubavnom životu, ništa
nije znao o mržnji prema smrti. Pojavljivao se bez zanosa; vraćao
se bez pometnje. Žustro je dolazio, žustro odlazio, i to bijaše
sve. Nije zaboravljao gdje je započeo; nije pokušavao saznati
gdje će završiti. Primio bi nešto i u tome nalazio zadovoljstvo;
zaboravljao bi na to i ponovno ga vraćao. To je ono što ja nazivam
ne koristiti um da bi odbio Put, ne koristiti čovjeka da bi
pomogao Nebu. To je ono što ja nazivam Pravim Čovjekom.
Čuang Tzu
|
|
