|
Selvarajan
Yesudian
RAJA-YOGA
Str. 56
Svijest upravlja vibracijama tijela. Svijest
čovjeka na
niskoj razini razvoja pretežno je usmjerena na tvarne, niske
razine postojanja, usmjeravajući svoja strujanja nižih razina
posredstvom živčanog sustava u tijelo. Što su razine prema kojima
se uzdiže čovjekova svijest više, veće su i vibracije strujanja.
Otpor živčanog sustava zdravog čovjeka točno odgovara snazi
strujanja koja su uključena u svijesti i iz nje usmjeravana.
Živčani je sustav, dakle, u potpunosti podčinjen frekvenciji
svijesti koja mu pripada. Razina čovjekove svijesti, međutim,
nije uvijek ista. Unutar pojedinačnog oblika postojanja ista
svijest oscilira između gornje i donje granice. U trenucima
predanosti i uzvišene radosti, razina se svjesnosti uzdiže,
dok se pod utjecajima nižih vrijednosti spušta i opada ispod
normalnog stanja. Živčani sustav u dovoljnoj je mjeri prilagodljiv,
te može pratiti kolebanja unutar određenih granica, a da pritom
ostane neoštećen.
Ako,
međutim, neki nenadani događaj izbaci svijest izvan tih granica,
živčani sustav će oboljeti od strujanja koja su za njega isuviše
jaka. I iznenadna radosna vijest, kao i sasvim neočekivani strah
ili nagla srdžba mogu izazvati jaki duševni potres ili živčani
stres, jer u oba slučaja živčani sustav prima strujanja koja
ne odgovaraju njegovu otporu. Ako pomicanja i odstupanja od
normalnog nisu prekomjerna, živčani sustav bez velike štete
može pretrpjeti i svladati takve prenapregnutosti. Ako je, međutim,
razlika u jačini struje preveć velika, mogu se s pravom očekivati
teška oštećenja, oduzetosti, moždani ili srčani udar i duševne
bolesti. (…)
Svijest
se, dakle, nikada ne smije razvijati nepromišljeno i odviše
naglo i skokovito. Ako svijest naglo uzdignemo i živčani sustav
primi strujanja isuviše visoke frekvencije u nepripremljenom
stanju, organizam će biti razoren. To je ujedno i objašnjenje
i razlog zbog kojeg se u Bibliji Bog svojim slugama, koji su
došli nakon Mojsija, ne obraća izravno. Nedovoljno pripremljeni,
ne bi mogli podnijeti visoki napon Božjih strujanja. Mojsije
je bio u stanju primiti Božju poruku. Njegov je živčani sustav
bio dorastao i strujanjima najvišeg napona.
(…) Strujanja Božanske razine mogla bi posve razoriti živčani
sustav čovjeka nerazvijene svijesti. Stoga nas je mudra providnost
tako sazdala da svoju svijest svatko može uzdići samo onoliko
koliko mu to dopušta otpor i prilagodljivost njegova živčanog
sustava.
KAKO SE VJEŽBA RAJA-YOGA?
Kako valja živjeti? Odgovor je dan u jednoj jedinoj riječi:
umjereno!
Hrana mora biti jednostavna, te se sastojati prije svega od
voća, zelenog povrća i mliječnih proizvoda. Meso, koliko je
to moguće, valja izbjegavati. Ishrana mesom ne predstavlja prepreku,
ali je činjenica da se strasti mogu lakše iskorijeniti iz duha
i svladati unutar bića, ako se iz prehrane sasvim ukloni hrana
životinjskog porijekla.
Bitno je da svoje misli i osjećanja uspijemo
svjesno usmjeriti na duhovne stvari, te da se u mislima ne zaplićemo
u erotske fantazije. Tada će naše tijelo slijediti ono što je
predmet naše svijesti, te je neće povlačiti u niske požude i
uznemiravati erotskim željama. (…) Čulnosti nije sjedište u
tijelu i čulima, već u mislima. Ako njima naučimo ovladavati,
tijelo će u svemu biti poslušno!
Svakako da je vježbati yogu znatno lakše u odgovarajućem okružju,
kao npr. U prohladnom zelenilu sjenovitog šumarka ili tihoj
i čistoj sobici. Bučna okolina ne predstavlja nesavladivu zapreku,
već samo poteškoću koja se može otkloniti i svladati povećanim
usredotočenjem, što je ujedno i iznimno značajna vježba ovladavanja
vlastitim bićem.
Jedan je znameniti yogin ovako rekao jednome
od svojih učenika: "Sjedi udobno nasuprot meni, tako da ti tijelo
ne smeta i ne sputava te ni na koji način. Zatvori oči. Premjesti
svijest iz glave u srce, jer se ondje nalazi SUŠTINA. Ne misli
ni na što. Misli samo na svoj vlastitu SUŠTINU sve dok ne postaneš
ta SUŠTINA." I to je bilo sve, cijela pouka. U tih je nekoliko
rečenica sadržana cijela raja-yoga.
Onaj
kojem takvo nešto pođe za rukom, može s punim pravom smatrati
kako se već nalazi na cilju. Učitelj nije više objašnjavao niti
jednu pojedinost. Tek u trenucima kada su se u učeniku pojavljivali
posebni unutrašnji doživljaji, ponekad bi mu davao nužne upute
koje su najčešće svodile na sljedeće: "Ako nešto u svome biću
vidiš, čuješ ili doživiš, ne obraćaj na to pažnju, riječ je
samo o uzgrednim i popratnim pojavama. Svu svoju pozornost neprestance
usredotoči na SRCE, na svoju vlastitu SUŠTINU."
|
|
