|
Kada
u Indiji učitelj kaže: "Sjedi", to znači da se valja spustiti
na pod i zauzeti položaj lotosa. I za Europljanina je najbolje
i najprikladnije da raja-yogu vježba u tom položaju, jer se
u njemu najlakše postiže savršena unutrašnja ravnoteža i sklad.
Snage i strujanja u čovjekovu tijelu u tom će položaju biti
u besprijekornoj ravnoteži, a rad srca znatno olakšan smanjenom
količinom krvi koju otprema u noge. Taj je položaj prije svega
pogodan za kralješnicu, tako važan instrument na putu u nadsvijest.
Ako je ovaj položaj nekome ipak neudoban, ne mora silom nastojati
da se u njemu zadržava duže vrijeme. Izuzev toga, noge se ne
moraju niti prekrstiti. Nalik položaju lotosa, padmasana, vježbe
se mogu izvoditi i u položaju koji se naziva sidhasana, a u
kojem se jedna noga nalazi gore, dok druga počiva na donjem
položaju.
Ako
nismo navikli ni na takav položaj, slobodno možemo vježbati
u udobnom naslonjaču. U svakom od položaja izuzetno je važno
da kralješnica bude uspravna i nikad ukručena. Ruke bi trebale,
ako je to moguće, počivati na koljenima, oči bi valjalo držati
zatvorenim, te svu pažnju usmjeriti prema unutrašnjosti, na
vlastitu SUŠTINU.
(…) Svaki čovjek, pa i onaj najprimitivniji,
osjeća da se njegova SUŠTINA nalazi u srcu. (…) Ako se ne zadovoljimo
samo približnim OSJEĆANJEM SUŠTINE i mjesta njezina sjedišta,
već nastojim posve točno istražiti njezino središte i korijen,
iznenadit ćemo se kada nam u početku ne pođe za rukom da ih
pobliže odredimo. U središte SUŠTINE nije lako dospjeti. Ako
svu svoju pažnju usmjerimo na vlastito JA, te silom pokušamo
prodrijeti u svoju SUŠTINU, iskusiti ćemo njezinu obavijenost
mnogim koprenama. Tek nakon ustrajne i intenzivne koncentracije
i usmjeravanja pažnje, postupno se podiže koprena za koprenom.
Tom
jedinstvenom osjećanju valja pripisati činjenicu da su mistici
svih vremena SUŠTINU uspoređivali sa cvijetom s bezbroj latica
koji se sasvim polako i postupno razvija, rastvarajući laticu
za laticom kako bi naposljetku, sasvim se rascvjetavši, pokazao
svoju unutrašnjost, a tragatelji u njemu pronašli suštinu koja
obasjava svojom svjetlošću i zrači snagom i pouzdanjem.
U
Indiji se slikovito predstavlja u obliku lotosa, dok se muški
lik, koji se nalazi u sredini i simbolizira božansku SUŠTINU,
naziva Ishvara ili Krishna. Mistici srednjeg vijeka u Europi
zorno su prikazivali SUŠTINU kao ružu, dok su muški lik, koji
se nalazi u njezinoj sredini, nazivali Isusom. Kineski su mistici
BOŽANSKU SUŠTINU nazivali Tao.
Ne klonimo duhom, ako središte naše SUŠTINE
ne nađemo sasvim lako i već na prvom koraku. Nepokolebljiva
volja, ustrajnost i strpljenje zasigurno će nas dovesti do cilja.
SUŠTINA koja u nama svijetli i čeka da se do nje probijemo,
nalik mnogim drugima, ustrajnom borbom i marljivim trudom, zahtijeva
da uklonimo sve one nametljive misli koje nas obuzimaju, te
da ih naposljetku svladamo i odstranimo. Razmišljanje je biblijska
zmija koja nas zavodi i mami da skrenemo s puta kojim smo krenuli.
Obratimo li pozornost samopromatranju, primijetit ćemo da smo
u neprestani vrtlog misli upleteni od vremena progonstva iz
raja. Misli neprekidno odvlače pozornost s unutrašnje usredotočenosti,
te je usmjeravaju na razne predmete u vanjskom svijetu. Ne obraćajmo
na to pažnju!
Zapitajmo
se radije: "Tko" je onaj tko neprestance misli? Odgovor "Ja"
vratit će nas na put koji vodi izravno u središte. Kada nam
nakon pomnjivog vježbanja naposljetku pođe za rukom približiti
se vlastitoj iskonskoj suštini, bar na kratak tren, naša će
svijest stati prodirati u sve dublje i dublje slojeve bića.
Dubina do koje smo stigli ukazat će nam se tek nakon prestanka
vježbi i povratkom u vlastito osobno Ja. Tek tada ćemo postati
svjesni i jasno zamijetiti iz kojih smo se daljina vratili.
(…)
Tijekom vježbi raja-yoge svijest nikada ne spava. Naprotiv!
Što dublje prodire u SUŠTINU, sve je budnija. Božanska nadsvijest
savršeno je BUDNO STANJE. Osobni je život u usporedbi sa svijesti
tek neka vrsta san. Zemaljski doživljaji osobne svijesti nisu
ništa drugo doli puke opsjene snova! Sjedinjenje s božanskom
SUŠTINOM, tim savršeno budnim stanjem, povezano je s osjećanjem
blažene i savršene sreće. Čovjek prestaje postojati kao nešto
što je stvoreno, već sam postaje vlastiti stvoritelj. Sve dok
je obuzet mislima, sviješću se nalazi izvan suštine, te se neprestance
poistovjećuje s vlastitim protjekom misli. Cilj je postizavanje
stanja biti; ni o čemu ne razmišljati, već nešto BITI!
Kako bismo podrobnije razumjeli stanje biti, objasnit ćemo ga
narednim primjerom: sjedim na obali jezera, zagledan u bistru
vodu, te samo na nju usmjeravam svu svoju pozornost. O njoj
mogu razmišljati na razne načine: da je tekućina, da se sastoji
od dvaju plinova, da je njezina kemijska formula H2O. Termometrom
mogu izmjeriti stupanj njezine topline itd., ali o svemu tome
samo razmišljam, sve se to zbiva samo u mojim mislima, a da
pritom sâm nisam voda.
To,
dakle, nije stanje biti. Potom mogu i osjetiti vodu: kročim
u nju, osjećam da je tekućina, osjećam i njezinu toplinu, ali
još uvijek nisam voda. Naposljetku, u trenutku kada bih prestao
biti odvojen od vode, ako bih se s njome stopio, dakle, i sâm
postao voda, mogao bih reći: JA SAM VODA! Takvo bi bilo stanje
biti.
|
|