STANJE BITI - SUŠTINA

Ne klonimo duhom, ako središte naše SUŠTINE ne nađemo sasvim lako i već na prvom koraku. Nepokolebljiva volja, ustrajnost i strpljenje zasigurno će nas dovesti do cilja.

Kada u Indiji učitelj kaže: "Sjedi", to znači da se valja spustiti na pod i zauzeti položaj lotosa. I za Europljanina je najbolje i najprikladnije da raja-yogu vježba u tom položaju, jer se u njemu najlakše postiže savršena unutrašnja ravnoteža i sklad. Snage i strujanja u čovjekovu tijelu u tom će položaju biti u besprijekornoj ravnoteži, a rad srca znatno olakšan smanjenom količinom krvi koju otprema u noge. Taj je položaj prije svega pogodan za kralješnicu, tako važan instrument na putu u nadsvijest. Ako je ovaj položaj nekome ipak neudoban, ne mora silom nastojati da se u njemu zadržava duže vrijeme. Izuzev toga, noge se ne moraju niti prekrstiti. Nalik položaju lotosa, padmasana, vježbe se mogu izvoditi i u položaju koji se naziva sidhasana, a u kojem se jedna noga nalazi gore, dok druga počiva na donjem položaju.

Ako nismo navikli ni na takav položaj, slobodno možemo vježbati u udobnom naslonjaču. U svakom od položaja izuzetno je važno da kralješnica bude uspravna i nikad ukručena. Ruke bi trebale, ako je to moguće, počivati na koljenima, oči bi valjalo držati zatvorenim, te svu pažnju usmjeriti prema unutrašnjosti, na vlastitu SUŠTINU.

(…) Svaki čovjek, pa i onaj najprimitivniji, osjeća da se njegova SUŠTINA nalazi u srcu. (…) Ako se ne zadovoljimo samo približnim OSJEĆANJEM SUŠTINE i mjesta njezina sjedišta, već nastojim posve točno istražiti njezino središte i korijen, iznenadit ćemo se kada nam u početku ne pođe za rukom da ih pobliže odredimo. U središte SUŠTINE nije lako dospjeti. Ako svu svoju pažnju usmjerimo na vlastito JA, te silom pokušamo prodrijeti u svoju SUŠTINU, iskusiti ćemo njezinu obavijenost mnogim koprenama. Tek nakon ustrajne i intenzivne koncentracije i usmjeravanja pažnje, postupno se podiže koprena za koprenom.

Tom jedinstvenom osjećanju valja pripisati činjenicu da su mistici svih vremena SUŠTINU uspoređivali sa cvijetom s bezbroj latica koji se sasvim polako i postupno razvija, rastvarajući laticu za laticom kako bi naposljetku, sasvim se rascvjetavši, pokazao svoju unutrašnjost, a tragatelji u njemu pronašli suštinu koja obasjava svojom svjetlošću i zrači snagom i pouzdanjem.

U Indiji se slikovito predstavlja u obliku lotosa, dok se muški lik, koji se nalazi u sredini i simbolizira božansku SUŠTINU, naziva Ishvara ili Krishna. Mistici srednjeg vijeka u Europi zorno su prikazivali SUŠTINU kao ružu, dok su muški lik, koji se nalazi u njezinoj sredini, nazivali Isusom. Kineski su mistici BOŽANSKU SUŠTINU nazivali Tao.

Ne klonimo duhom, ako središte naše SUŠTINE ne nađemo sasvim lako i već na prvom koraku. Nepokolebljiva volja, ustrajnost i strpljenje zasigurno će nas dovesti do cilja. SUŠTINA koja u nama svijetli i čeka da se do nje probijemo, nalik mnogim drugima, ustrajnom borbom i marljivim trudom, zahtijeva da uklonimo sve one nametljive misli koje nas obuzimaju, te da ih naposljetku svladamo i odstranimo. Razmišljanje je biblijska zmija koja nas zavodi i mami da skrenemo s puta kojim smo krenuli. Obratimo li pozornost samopromatranju, primijetit ćemo da smo u neprestani vrtlog misli upleteni od vremena progonstva iz raja. Misli neprekidno odvlače pozornost s unutrašnje usredotočenosti, te je usmjeravaju na razne predmete u vanjskom svijetu. Ne obraćajmo na to pažnju!

Zapitajmo se radije: "Tko" je onaj tko neprestance misli? Odgovor "Ja" vratit će nas na put koji vodi izravno u središte. Kada nam nakon pomnjivog vježbanja naposljetku pođe za rukom približiti se vlastitoj iskonskoj suštini, bar na kratak tren, naša će svijest stati prodirati u sve dublje i dublje slojeve bića. Dubina do koje smo stigli ukazat će nam se tek nakon prestanka vježbi i povratkom u vlastito osobno Ja. Tek tada ćemo postati svjesni i jasno zamijetiti iz kojih smo se daljina vratili.

(…) Tijekom vježbi raja-yoge svijest nikada ne spava. Naprotiv! Što dublje prodire u SUŠTINU, sve je budnija. Božanska nadsvijest savršeno je BUDNO STANJE. Osobni je život u usporedbi sa svijesti tek neka vrsta san. Zemaljski doživljaji osobne svijesti nisu ništa drugo doli puke opsjene snova! Sjedinjenje s božanskom SUŠTINOM, tim savršeno budnim stanjem, povezano je s osjećanjem blažene i savršene sreće. Čovjek prestaje postojati kao nešto što je stvoreno, već sam postaje vlastiti stvoritelj. Sve dok je obuzet mislima, sviješću se nalazi izvan suštine, te se neprestance poistovjećuje s vlastitim protjekom misli. Cilj je postizavanje stanja biti; ni o čemu ne razmišljati, već nešto BITI!

Kako bismo podrobnije razumjeli stanje biti, objasnit ćemo ga narednim primjerom: sjedim na obali jezera, zagledan u bistru vodu, te samo na nju usmjeravam svu svoju pozornost. O njoj mogu razmišljati na razne načine: da je tekućina, da se sastoji od dvaju plinova, da je njezina kemijska formula H2O. Termometrom mogu izmjeriti stupanj njezine topline itd., ali o svemu tome samo razmišljam, sve se to zbiva samo u mojim mislima, a da pritom sâm nisam voda.

To, dakle, nije stanje biti. Potom mogu i osjetiti vodu: kročim u nju, osjećam da je tekućina, osjećam i njezinu toplinu, ali još uvijek nisam voda. Naposljetku, u trenutku kada bih prestao biti odvojen od vode, ako bih se s njome stopio, dakle, i sâm postao voda, mogao bih reći: JA SAM VODA! Takvo bi bilo stanje biti.