|
Pokušajmo
stanje biti postići vlastitom suštinom. Sve dok sam obuzet razmišljanjima
o sebi samome, nisam svoja vlastita suština. U takvom sam stanju
samo ono o čemu razmišljam jer se uvijek poistovjećujem sa svojim
mislima. Iskliznuo sam iz samoga sebe, iz samog mišljenja, te
dospio u ono o čemu sam razmišljao. Ja sam ličnost koja postoji
samo zato što suština, stvoritelj, o njoj neprestance misli.
Valja nam se duboko zamisliti: moje istinsko biće ustvari je
moj stvoritelj, jer sam sâm mislilac koji svoju osobnost neprestano
stvara.
Pritom
sam vlastitom sviješću iskliznuo iz istinske suštine, iz stvoritelja,
te se poistovjetio sa stvorenim, s ličnošću. Mislim da sam ličnost,
namjesto da znam da sam mislilac, tvorac! Takav je izgon iz
raja. Kako se u raj mogu vratiti? Ako su misli bile moji progonitelji
iz raja, prestanak razmišljanja zasigurno je put povratka. Ako
više ne budem obuzet razmišljanjima, moje me misli neće moči
izbaciti, te ću tako ostati sam u sebi i neću više moći biti
ono o čemu sam razmišljao jer uopće ne mislim, već ću postati
onaj koji jesam, drugim riječima, ja sam.
Misao
je zmija, iskušenje, mogućnost da čovjek isklizne iz božanskog
stanja biti, te dospije u ono o čemu misli, u stvoreno. Kušati
plodove s "drveta spoznaje dobra i zla" znači poistovjećivanje
s vlastitim mislima, "jeo sam od toga", što znači prognao sebe
sama iz vlastitog stanja biti: postao sam ono o čemu sam mislio.
Prognao sam samoga sebe iz svoje istinske suštine, iz besmrtnosti
u prolazno, prostor i vrijeme, carstvo smrti. Put natrag bit
će zatvoren sve dok svoju svijest iznova ne sjedinim sa svojim
iskonskim bićem, sve dok se konačno ne probudim iz sna o tome
da sam ono o čemu mislim, da sam stvoreno!
Kada to jasno shvatim, bit će mi od koristi
kao spoznaja da se neprekidno nalazim u stanju koje Biblija
naziva "progonom iz raja". Znat ću da, ma koliko razmišljao
o povratku u rajske vrtove, neću naći put povratka sve dok budem
upleten u tijek mišljenja. Misli su me prognale iz raja, te
samo ako obustavim protjek misli, moći ću se vratiti u sebe
i poistovjetiti s božanskim bićem! Ne smijem, dakle, misliti
o svojoj božanskoj suštini, jer mi to nije ni od kakve koristi.
Moram BITI svoja vlastita božanska SUŠTINA! Kako, međutim, mogu
biti nešto što ne poznajem? Kako BITI SVOJE VLASTITO BIĆE kada
mi je takvo stanje nepoznato?
Već znam da je put, koji vodi povratku, odustajanje od razmišljanja,
stanje nemišljenja. Onaj tko je pokušao obustaviti protjek svojih
misli, vjeruje ipak da je to sasvim nemoguće. Pa ipak, moguće
je! (…)
Kada mi uspije da se iz stvorenog stanja
vratim u stvoritelja, za trenutak ću imati doživljaj propadanja
u ništa, u prazninu ili, drugim riječima rečeno, osjećaj samo-uništenja.
Takvo osjećanje uništenja zapadni su mistici nazivali mističkom
smrću. Samo pod uvjetom da doživim mističku smrt, moći ću uskrsnuti,
od stvorenoga postati stvoritelj.
(…)
Mnogi su već pokušavali opisati to stanje BITI, uzvišeno stanje
ispunjenja i mira, ali je jezik preveć siromašan, te nije u
stanju čak niti nagovijestiti istinu. Onaj tko se vlastitom
sviješću približio tome uzvišenom stanju, nalazi se pred vratima
blaženstva.
(…)
Onaj tko želi zakoračiti u takvo stanje, mora se kloniti svake
misli koja ga vezuje za stvoreni svijet, što se odnosi i na
JA-misao i JA-osjećanje. Jer, JA je život, riječ, logos, te
iako jedno s Bogom, ipak je načelo stvaranja, smisao koji u
sebe neprestance preuzima zakon života i smrti. Onaj tko želi
biti potpuno slobodan, mora se odreći i posljednje konkretne
stvari, osobne svijesti o vlastitom JA. Ja je prva misao koja
se rađa s nastankom čovjekove svijesti, te ujedno i posljednja
misao koja ga prati do vrata kroz koja ponire u Boga. "Ja sam
početak, sredina i kraj svega", kaže logos u Bhagavad-giti.
Ovakvo Ja-osjećanje valja napustiti kako bi se vrata otvorila
i svijest posvema utonula u Oca, te se s NJIME stopila, s APSOLUTNIM,
VJEČNIM.
Ovakvo stanje ne može se opisati. Može
se samo doživjeti. Indijski ga yogini nazivaju "nirvikalpa-amadhi",
a kršćanski mističari "sveta ekstaza" ili "unio mystica".
Nazivi mogu biti različiti, ali je doživljaj
isti. U Bhagavad-giti Krishna daje narednu uputu onome tko je
u potrazi za Bogom:
|
|