TKO JE U POTRAZI ?

Ovakvo stanje ne može se opisati. Može se samo doživjeti. Indijski ga yogini nazivaju "nirvikalpa-amadhi", a kršćanski mističari "sveta ekstaza" ili "unio mystica"

Pokušajmo stanje biti postići vlastitom suštinom. Sve dok sam obuzet razmišljanjima o sebi samome, nisam svoja vlastita suština. U takvom sam stanju samo ono o čemu razmišljam jer se uvijek poistovjećujem sa svojim mislima. Iskliznuo sam iz samoga sebe, iz samog mišljenja, te dospio u ono o čemu sam razmišljao. Ja sam ličnost koja postoji samo zato što suština, stvoritelj, o njoj neprestance misli. Valja nam se duboko zamisliti: moje istinsko biće ustvari je moj stvoritelj, jer sam sâm mislilac koji svoju osobnost neprestano stvara.

Pritom sam vlastitom sviješću iskliznuo iz istinske suštine, iz stvoritelja, te se poistovjetio sa stvorenim, s ličnošću. Mislim da sam ličnost, namjesto da znam da sam mislilac, tvorac! Takav je izgon iz raja. Kako se u raj mogu vratiti? Ako su misli bile moji progonitelji iz raja, prestanak razmišljanja zasigurno je put povratka. Ako više ne budem obuzet razmišljanjima, moje me misli neće moči izbaciti, te ću tako ostati sam u sebi i neću više moći biti ono o čemu sam razmišljao jer uopće ne mislim, već ću postati onaj koji jesam, drugim riječima, ja sam.

Misao je zmija, iskušenje, mogućnost da čovjek isklizne iz božanskog stanja biti, te dospije u ono o čemu misli, u stvoreno. Kušati plodove s "drveta spoznaje dobra i zla" znači poistovjećivanje s vlastitim mislima, "jeo sam od toga", što znači prognao sebe sama iz vlastitog stanja biti: postao sam ono o čemu sam mislio. Prognao sam samoga sebe iz svoje istinske suštine, iz besmrtnosti u prolazno, prostor i vrijeme, carstvo smrti. Put natrag bit će zatvoren sve dok svoju svijest iznova ne sjedinim sa svojim iskonskim bićem, sve dok se konačno ne probudim iz sna o tome da sam ono o čemu mislim, da sam stvoreno!

Kada to jasno shvatim, bit će mi od koristi kao spoznaja da se neprekidno nalazim u stanju koje Biblija naziva "progonom iz raja". Znat ću da, ma koliko razmišljao o povratku u rajske vrtove, neću naći put povratka sve dok budem upleten u tijek mišljenja. Misli su me prognale iz raja, te samo ako obustavim protjek misli, moći ću se vratiti u sebe i poistovjetiti s božanskim bićem! Ne smijem, dakle, misliti o svojoj božanskoj suštini, jer mi to nije ni od kakve koristi. Moram BITI svoja vlastita božanska SUŠTINA! Kako, međutim, mogu biti nešto što ne poznajem? Kako BITI SVOJE VLASTITO BIĆE kada mi je takvo stanje nepoznato?

Već znam da je put, koji vodi povratku, odustajanje od razmišljanja, stanje nemišljenja. Onaj tko je pokušao obustaviti protjek svojih misli, vjeruje ipak da je to sasvim nemoguće. Pa ipak, moguće je! (…)

Kada mi uspije da se iz stvorenog stanja vratim u stvoritelja, za trenutak ću imati doživljaj propadanja u ništa, u prazninu ili, drugim riječima rečeno, osjećaj samo-uništenja. Takvo osjećanje uništenja zapadni su mistici nazivali mističkom smrću. Samo pod uvjetom da doživim mističku smrt, moći ću uskrsnuti, od stvorenoga postati stvoritelj.

(…) Mnogi su već pokušavali opisati to stanje BITI, uzvišeno stanje ispunjenja i mira, ali je jezik preveć siromašan, te nije u stanju čak niti nagovijestiti istinu. Onaj tko se vlastitom sviješću približio tome uzvišenom stanju, nalazi se pred vratima blaženstva.

(…) Onaj tko želi zakoračiti u takvo stanje, mora se kloniti svake misli koja ga vezuje za stvoreni svijet, što se odnosi i na JA-misao i JA-osjećanje. Jer, JA je život, riječ, logos, te iako jedno s Bogom, ipak je načelo stvaranja, smisao koji u sebe neprestance preuzima zakon života i smrti. Onaj tko želi biti potpuno slobodan, mora se odreći i posljednje konkretne stvari, osobne svijesti o vlastitom JA. Ja je prva misao koja se rađa s nastankom čovjekove svijesti, te ujedno i posljednja misao koja ga prati do vrata kroz koja ponire u Boga. "Ja sam početak, sredina i kraj svega", kaže logos u Bhagavad-giti. Ovakvo Ja-osjećanje valja napustiti kako bi se vrata otvorila i svijest posvema utonula u Oca, te se s NJIME stopila, s APSOLUTNIM, VJEČNIM.

Ovakvo stanje ne može se opisati. Može se samo doživjeti. Indijski ga yogini nazivaju "nirvikalpa-amadhi", a kršćanski mističari "sveta ekstaza" ili "unio mystica".

Nazivi mogu biti različiti, ali je doživljaj isti. U Bhagavad-giti Krishna daje narednu uputu onome tko je u potrazi za Bogom: