|
"Valja
da sjedi u osami, izdvojen,
u svetoj predanosti i utonuo u BOGA,
vladajući čulima i mislima,
lišen želja i na čistome mjestu,
ni suviše niskom, ni suviše visokom.
Ondje valja da sjedi na travi i u srnećoj koži,
a marama, koja mu obavija bedra, neka mu bude posjed,
duše i srca okrenutog samo jednome,
gospodar svojih čula i misli,
mirujući u svojem sjedištu, neopterećen,
tako valja vježbati yogu,
kako bi postigao čistoću duše, privržene Bogu.
Neka njegovo tijelo, glava i vrat budu nepokretni,
a pogled čvrsto uperen u vrh nosa.
Valja se posvema osamiti
i ne brinuti ni o čemu.
Ispunjen duševnim mirom, bez ikakva straha
i nepokolebljiv u vjeri, misleći samo na MENE i
utonuo u MENE,
predat će MI se svim svojim bićem.
I mirujući tako postojan u meni,
moćni vladar u vlastitom carstvu,
pronaći će mir i postići nirvanu.
Iskonsko blaženstvo ispunit će dušu
kada se u bezgrešnom srcu, što je vezuje uz BOGA,
nijedna želja više ne pojavi.
Onaj tko se tako postojano sjedini s BOGOM i
žrtvuje samoga sebe,
osjetit će beskrajno blaženstvo
kojim će ga ispuniti stalna prisutnost BOGA.
Sjedinjen s BOGOM, vodit će život BOGA,
njegov duh bit će DUH BOŽJI u svim stvarima
i stvarno postojanje svih stvari u njemu.
Onoga, TKO ME U SVIM stvarima spozna kao
JEDNOG I NAJVIŠEG
i svaku stvar u MENI,
zadržat ću i on ME neće napustiti,
ma kako se odvijao njegov izvanjski život.
U onome, tko ME spozna kao SVEPRISUTNOG
koji živi unutar svih bića,
živjet ću JA i on u MENI,
ma kakva bila njegova sudbina na zemlji."
(Bhagavad-gita, 6. pjevanje)
Str. 84
Vrijeme neumitno prolazi, a čovjek neprestance stječe nova iskustva,
donoseći ih sobom u svakom novom rođenju. Tako se postupno razvija
njegovo unutrašnje lice i sluh. Naposljetku i progleda, te počinje
spoznavati beskrajnu mudrost koja u prirodi nalazi svoj izraz.
Str. 85
Bog je istinu usadio u samoga čovjeka, te on nikada neće moći
odoljeti zovu vlastite istine jer će mu skrovito šaputati sve
dok naposljetku ne shvati kako je svrha njegova života pronalaženje
SEBE SAMOGA, BOGA!
Str. 86
Učenje koje izlaže učitelj sama je suština, dok je zadatak učenika
da istinu približi svima, te je učini razumljivom. Primitivan
se čovjek ne može vinuti do vrhunaca duhovnih visina, već se
svome Bogu uvijek želi moliti samo u vidljivom i opipljivom
obliku.
Stoga učenici zaodijevaju istinu simboličkim formama koje odgovaraju
stupnju razvijenosti i duhovne uznapredovalosti naroda. Svete se
tajne unutrašnjeg puta ljudske duše simboličkim govorom i obredima
prilagođuju postojećim duhovnim zahtjevima. Tako su nastale religije,
dogme i obredi koje sadrže učenje, ISTINU, nalik kutiji koja sadrži
dragocjeni nakit.
|
|
