ČUVARI TAJNI

Yoga nije religija, već iskristalizirana istina. To je razlog što je yoga tisućama godina ostala nepromijenjena i takva će zasigurno i ostati.

Religija je tijelo istine.

Sve što se rodi, mora umrijeti. Religija je tijelo, a svako je tijelo prolazno i propadljivo.

(…) Naposljetku, od religija nije preostalo ništa izuzev praznog omota, posude koja je nekoć sadržavala istinu. Omot lišen duha preobraća se u mrtvo tijelo.

Str. 89

Yoga nije religija, već iskristalizirana istina. To je razlog što je yoga tisućama godina ostala nepromijenjena i takva će zasigurno i ostati. Čuvari njezinih tajni oni su koji vide. Nema zablude i privida, ne postoji ništa što bi se tijekom vremena moralo ispraviti, unaprijediti ili promijeniti. Na vrhuncima Himalaja ne postoje strujanja misli koja podliježu trenutačnoj modi, te tako dolaze, za neko vrijeme vladaju i neumitno prolaze i iščezavaju jer ondje, u srcima yogina, živi vječna i nepromjenjiva ISTINA.

Str. 95

Sve je, međutim, dobro i onako kako jest. Bog zna bolje od našeg ograničenog uma što je za nas dobro.

Str. 122…

(…) Jedan od njegovih prvih zadataka da od gurua nauči mir i tišinu, svetu šutnu. S istom nepomičnom budnošću s kojom "bogomoljka" vreba plijen, novi učenik mora sjediti u budnom i nepomičnom motrenju: samoga sebe! Samo savršeni mir vodi potpunom usredotočenju. Otuda i njegov prvi zadatak: savršeno ovladavanje samim sobom.

Stavimo se u položaj pridošlice koji je upravo napustio civilizirani život, njegovu užurbanost i obiteljski krug. Tek što se pokuša usredotočiti na mir, stat će navirati na tisuće dojmova i sjećanja iz upravo napuštenog života. Kako njegova samosvjesnost bude rasla, stanje se neće poboljšavati već upravo suprotno samo pogoršavati. Što se više njegova svijest bude širila, sve će prisutniji biti nesvjesni svijet i svi dojmovi od rođenja, kao i oni koje je davno zaboravio i pokopao, sve će to oživjeti i opsjedati ga takvom snagom kao da u stvarnosti mora sve iznova proživjeti.

Riječ je o teškom vremenskom razdoblju u kojem mora prekinuti sa svim sjećanjima i preraditi sve dojmove kako prošli život više ne bi osjećao kao lanac osobnih doživljaja. Sve doživljaje, bez obzira jesu li dobri ili zli, u sebi mora rasvijetliti i iskristalizirati u ISKUSTVO. Obrte u svojem životu, kad god se na njih osvrne, mora smatrati prilikom da ih njih izvuče pouke. Mora prepoznati uzroke i snage koji su djelovali u pozadini pojedinih doživljaja i koji su ga sve više približavali cilju. Ovi su uzroci i snage razvili njegovu sposobnost razlikovanja, potičući ga da se oslobodi robovanja i konačnosti, te postigne slobodu u vječnom, u BOGU

U trenutku kada uspije vlastita sjećanja promatrati kao nešto što se dogodilo nekome drugome, više ga neće sputavati. To će značiti da je njihova međusobna povezanost prestala. Sjećanja se odvajaju od njegove svijesti, on ih je preradio, preoblikovao i ona ga više neće uznemiravati. Yogi-učenik mora dobro naučiti vrlo važnu stvar. On mora biti u stanju provoditi razliku između potiskivanja i preoblikovanja osjećanja, želja, strasti ili sjećanja. Sve dok nešto nastojimo zaboraviti, neprestance se kolebamo između želja i stremljenja za i protiv. Ništa ne valja potiskivati. Što je potisnuto, nastavit će na nas utjecati a da toga nismo ni svjesni. Upravljat će našim koracima i djelima. Može izazvati oboljenja i mučiti nas na nebrojeno mnogo načina.

Stoga iz podsvijesti sve valja izvući na površinu, suočiti se, preraditi, a to znači: preoblikovati. Tada više neće imati moć nad nama. Zagospodarit ćemo silom koja nas je dotad mučila, zauzdati je i poput konja usmjeriti na pravi put, te koristiti u službi dobra. Jer: nema loših snaga, već samo onih loše upotrijebljenih.

Na taj način yogi-učenik postiže unutrašnji mir. Veličanstvenim i svetim mirom postiže ravnotežu s prirodom koja ga okružuje. Počinje razumijevati jezik potoka, drveća, cvijeća, buba i drugih životinja i ne samo da ih razumije, već se njima i služi. Postupno postaje nalik suputnicima koji već žive u unutrašnjem miru. Njegova progonjena duša nalazi svoj mir i on, osvježen i ispunjen novim snagama može započeti s usredotočenjem na energetske centre, na sanskrtu čakre, te s njihovim svjesnim ovladavanjem Ta energetska središta, čakre, nalaze se u čovjekovom psihičkom tijelu, dok su njihova sjedišta u čovjekovom materijalnom tijelu živčani centri. Sve dok se čakra ne aktivira i živčani je centar, koji joj odgovara, izvan uporabe. Ovisno o stupnju do kojeg smo sviješću ovladali čakrom, aktivirat će se i živčani centar koji je s njome povezan, te će početi zajedno djelovati, počet će surađivati.

(…) Na sadašnjem stupnju razvoja čovječanstva većina čakri, posebice onih koje pokreću magijske moći, nalazi se u latentnom, uspavanom stanju, te su i živčani centri, s njima povezani, neaktivni.

(…) Yogi-učenik posebnim vježbama budi čakre, te uči kako ih može podčiniti svojoj volji. Na taj se način potiču i postupno aktiviraju živčani centri koji su povezani sa čakrama. Ovisno o stupnju u kojem učenik napreduje, snaži se i njegov unutarnji vid, unutarnji sluh, te se počinju razvijati one sposobnosti koje se nalaze u uspavanom stanju. Sve su to, međutim, samo popratne okolnosti, a ne i cilj. Ono što je bitno, to je razvoj i širenje svijesti. Učenik uči kako zagospodariti svim svojim mislima, osjećanjima, svakim pokretom.