INTRAKOZMIČKI DAH

"U čemu je razlika između Duha, Glasa i Riječi?"

 


Primijenimo li tu ilustraciju na Logos (doslovno značenje te grčke riječi je "RIJEČ") dobivamo istu ideju. Iako je sposobnost razvoja jednog manifestiranog univerzuma u božanskim mislima ili božanskoj ideaciji uvijek prisutan, ipak nije moguće naći put budućoj manifestaciji jednog univerzuma prije nego dođe do koncentracije božanske Mudrosti na jednu točku. Koncentracija božanske Mudrosti postaje zračenjem božanske Ideje i predstavlja 1) nužnu misao, Prvi Logos koji je potreban za manifestaciju univerzuma.

Dakle uz pomoć snaga koncentracije božanskog mišljenja na do sada nepodijeljenu prapočetnu Duh-Materiju ili Mulaprakriti (što ima isto značenje kao Akaša ili Otac-Majka ili Swabhavat, plastična esenca koja ispunjava univerzum te je korijen svih stvari i uvijek prisutna, isto kao što su Sat i Adi-Buddha uvijek prisutni 2) tom prapočetnom Duhu-Materiji (Drugi Logos) se utiskuje formulacija buduće manifestacije. Kada dođe do ujedinjenja s Fohatom (koji je također uvijek prisutan), slijedi odvajanje od Swabhavat i 3) božanska riječ biva izrečena, Treći Logos, kada ideja dospije iz nemanifestiranog u manifestaciju. Slijedeći izvadak iz "Spisa Blavatsky-Lože" (str. 67) to donosi skraćeno:

"Prvi manifestirani Logos je potencijalan, on je neispoljen uzrok: drugi je još latentna misao: treći je Demiurg, aktivna volja, koji iz svog univerzalnog jastva razvija aktivno djelovanje, koje sa svoje strane na jednom nižem planu postaje uzrokom."

U jednoj stanci Dzyan nalazi se osvrt na tri Logosa; ali kako nisu označeni svojim uobičajenim imenima, umjesto toga su rabljeni mistični izrazi koji su u svrhu prikrivanja umetnuti u obrnutom redoslijedu, i tako je puno značenje tog mjesta izgubljeno. Osim toga riječ Logos nije rabljena, a nema niti objašnjenja koje bi pojasnilo strofu. Srećom, potreban ključ daje posljednji odgovor na niz pitanja koja se nalaze u "Spisima Blavatsky-Lože"

"Tada su Drugih Sedam, koji su Lipika, iznešeni kroz Tri (Riječ, Glas i Duh)." (I, 129)


Po
stavljeno pitanje: "U čemu je razlika između Duha, Glasa i Riječi?" - (sada su navedeni u ispravnom emanacijskom redosljedu), na koje je odgovoreno:

"U izvjesnom smislu je to isto kao između Atmana, Buddhi i Manas. Duh emanira iz nepoznate tame, iz misterija kojeg nitko ne može spoznati. Svaki Duh, nazovimo ga 'Duh Božji' ili prapočetna supstanca ogleda se u vodama prostora ili još nediferencirane materije budućeg univerzuma i time donosi prvi nemir jednog, diferenciranje homogenosti prapočetne materije. To je Glas, koji utire put Riječi ili prvoj manifestaciji: i iz tog glasa emanira Riječ ili Logos, koji je točan i objektivan izraz onoga što je do sada bilo skriveno u dubinama misli. Ono što se ogleda u prostoru je Treći Logos. Mi taj Trinitet možemo izraziti i riječima boja, zvuk i broj." ("Spisi Blavatsky-Lože" str. 113).

Ovdje nam se ukazuje jedan daljnji ključ koji se odnosi na riječ Logos:

"Ezoterijsko značenje riječi 'Logos' (govor ili riječ, Verbum) kopija je skrivene misli u objektivnoj predstavi kao kod neke slike. 'Logos' je ogledalo koje reflektira božansko mišljenje, a univerzum je ogledalo Logosa, iako je ovaj posljednji 'bitak' ovog univerzuma. Kao što Logos reflektira sve u svemiru Plerome, tako čovjek odražava u sebi sve što vidi i nalazi u svom univerzumu, Zemlji." (II, 28)

3) Dok je Duh-Materija oznaka za taj emanacijski stupnja Drugog Logosa, koji na taj način djeluje kao most između manifestiranog i nemanifestirano i stoga ga neki sustavi mišljenja gledaju kao nemanifestno-manifestni Logos: ipak treba jasno spoznati da ovaj crticom spojen izraz ne znači stapanje Duha i Materije, već prije prezentira stadij prije razdvajanja; jer u stvari se duh i materija još nisu odvojili. To jako dobro dolazi do izražaja u jednom komentaru knjige Dzyan:


"Duh je prvo diferenciranje u prostoru i od prostora: a materija je prvo diferenciranje duha. Što nije niti duh niti materija, to je ONO, bezuzročni uzrok duha i materije, koji su uzrok kozmosa. ONO nazivamo Jednim Životom ili intrakozmičkim dahom." (I, 279).


Treba obratiti pažnju da je u pasusu 3. Duh-Materija izjednačena sa životom - Jednim životom. "Intrakozmički dah" predstavlja aspekt Velikog Daha tijekom jednog razdoblja manifestacie (Manvantara). "Laya-stanje" je jedno stanje koje vlada tijekom doba mirovanja (Pralaya).