RASTVARAČ ŽIVOTA

"Prema nekim školama Mahat je 'prvorođeni' Pradhane (nediferencirana supstanca ili periodički aspekt Mulaprakriti, korijen prirode); Pradhana se naziva Maya, velika Iluzija. U tom smislu, vjerujem, odstupa ezoterijsko učenje od Advaita - kao i od Višist-advaita škola.


 

"Sve što napušta Laya-stanje postaje djelatnim životom: biva uvučeno u vrtlog kretanja (alkemijski rastvarač života); duh i materija su dva stanja JEDNOGA, koji nije niti duh niti materija jer oboje su latentni apsolutni život." (Knjiga Dzyan, kom. III, Par. 18) (I, 278-279).

"Još jednom kažemo: slično stvara slično. Apsolutni život ne može proizvesti anorganski atom, jednostavan ili složen; čak i u Laya je život, isto tako kao što je čovjek u dubokom kataleptičkom stanju - po svemu sudeći leš - ipak i još uvijek jedno živo biće." (I, 278).

Sanskrtski izraz u pasusu 3. 'Prakriti' koji se izjednačava s materijom dovoljno je objašnjen: ali ne i Puruša. Općenito značenje sanskrtske riječi Puruša je "čovjek". Vuče podrijetlo od korijena 'pri' = osjećati, usavršiti, posuditi. Ipak ta riječ ima i jedno filozofsko značenje i označava životni princip u čovjeku, stoga duh (spirit) ili dušu. U Vedama označava Puruša praizvor univerzuma, najviši bitak: u tom smislu je rabljena u raznim djelima. U Sankhya-filozofiji Puruša se primjenjuje s jednakim značenjem koje ima duh, kao pasivno i kao promatrač Prakriti, stvaralačka snaga.

"Duh i materija ili Puruša i Prakriti su samo dva prapočetna aspekta Jednog (koji nema drugog); tako nam je rečeno." (I, 82)

4) Svi u ovom pasusu navedeni izrazi: kozmička ideacija, Mahat ili Inteligencija, univerzalna Duša svijeta; kozmički noumenon materija, Maha-Buddhi su sinonimi s filozofskim aspektom Trećeg Logosa, manifestiranog Logosa. Sa stajališta kozmogonije i teogonije Treći Logos reprezentira stvaralačko božanstvo, koje oblikuje svijet i njegova bića. Popularna predstava o Hindu-božanstvu Brahma je tipična za to gledište.

Što se tiče Mahata, ovdje slijedi jedna kratka definicija:

"Jedan neosobni veliki arhitekt univerzuma je Mahat, univerzalni mislilac. Mahat je jedan simbol, jedna apstrakcija, jedan aspekt, koji je poprimio mutnu i značajnu formu u materijalizirajućem shvaćanju ljudi." ("Spisi Blavatsky-Lože" str. 41).

Doslovce ta riječ znači "Veliki". Razne škole hinduističke filozofije različito gledaju na Mahat. To se jasno vidi iz ovog odlomka:

"Prema nekim školama Mahat je 'prvorođeni' Pradhane (nediferencirana supstanca ili periodički aspekt Mulaprakriti, korijen prirode); Pradhana se naziva Maya, velika Iluzija. U tom smislu, vjerujem, odstupa ezoterijsko učenje od Advaita - kao i od Višist-advaita škola. (Što se tiče razlika između obiju škola pogledaj napomenu na str. 25/6 "Božanski plan" 12/I). Dok je Mulaprakriti, noumenon, samoegzistirajući i bez ikakvog ishodišta, kratko rečeno bez roditelja, Anupapadaka (kao jedno s Brahman), kaže se za Prakriti kao njegovo ispoljavanje da je periodički i ništa više od prividne slike prvoga.

Kod okulista je Mahat, prvorođeni od Jnana (ili Gnosis), znanje, mudrost ili Logos, jedan od apsolutnog NIRGUNA (Parabrahman, Jedna Realnost, bez kvaliteta i atributa; pogledaj Upanišade) reflektirajući prividni odraz, dok je za neke vedantiste Mahat jedna manifestacija Prakriti ili materije." (I, 92)

"Što je Pradhana, ako nije Mulaprakriti, korijen svega, pod jednim drugim aspektom? … Akaša je dakle Pradhana u jednoj drugoj formi… Jer, Mahat je prvi produkt Pradhane ili Akaše i Mahat, univerzalna inteligencija, 'čija je karakteristična osobina Buddhi', nije ništa drugo nego Logos: jer njega zovu Išvara, Brahma, Bhava itd. On je, kratko rečeno, 'Stvaralac' ili božanski mislitelj u stvaralačkoj djelatnosti, 'uzrok svih stvari'." (I, 276-277).

Maha-Buddhi, doslovno "Veliki Buddhi", šesti je kozmički princip i u nekim školama se izjednačuje s Mahatom.

"Univerzalna duša nije nedjelatni uzrok stvaranja ili (Para)Brahma, već jednostavno ono što mi nazivamo šestim principom intelektualnog kozmosa na manifestiranom planu postojanja. Ona je Mahat ili Maha-Buddhi, velika duša, nositelj duha, prvi prapočetni odraz UZROKA bez forme kao i onoga što je s one strane duha." (I, 453)

U konačnoj izreci sažetka spominje se Jedna Realnost u njenim dualnim aspektima u uvjetovanom univerzumu. Dva aspekta Jedne Realnosti su univerzalna duša i prapočetna kozmička supstanca. Univerzalna duša - "tvori osnovu subjekt-strane manifestiranog bitka, te je izvor svih manifestacija individualne svijesti. Mulaprakriti ili prapočetna kozmička supstanca je osnova objekt-strane stvari, osnova čitave objektivne evolucije i nastajanja svijeta.
Snaga se dakle ne pojavljuje s prapočetnom supstancom iz Parabrahmičke latentnosti. Ona je pretvorba nadsvijesne misli Logosa u energiju, tako reći ulivena u objektiviranje ove posljednje iz potencijalne latencije u Jednu Stvarnost." (II, 27-28).