|
Time
je zaključeno objašnjenje prve fundamentalne propozicije. Prije
nego prijeđemo na slijedeću temu, koja će biti razmatranje triju
Logosa u vezi sa stancama Dzyan, čini nam se umjesnim rasvijetliti
jedno pitanje koje se vrlo vjerojatno formiralo kod čitatelja,
ako već nije bilo prisutno ili postavljeno. Ono se može formulirati
na slijedeći način: "Što je uzrok tome da se kozmogonije različitih
nacija uglavnom bave stvaralačkim aspektom i još više genealoškim
epizodama? I što je uzrok tome da su izvještaji o božanstvima
tako zamršeni da je ponekad praktički nemoguće uskladiti događaje
s učenjima Stare Mudrosti?"
Postoji jedan dobar odgovor na to pitanje, koji pokazuje zašto
je studij prve fundamentalne propozicije toliko važan. Istodobno
se uspostavlja jedan odnos prema drugoj fundamentalnoj propoziciji,
kojeg je potrebno dobro upamtiti iako se upravo razmatra prva
propozicija. U isto doba daje se ključ kako se može doći do
razumijevanja triju Logosa prilikom studiranja različitih kozmogonija
i teogonskih sustava. Iako je izvod prilično opširan, njegov
studij će biti od velike pomoći.
"Vrlo često postoje nedoumice u odnosu
na atribute i genealogije božanstava u teogonijama, koji su
alfa i omega zapisa tih simboličnih nauka, koje su poluinicirani
brahmanski i biblijski pisci dali svijetu. Ali ta pometnja nije
prouzročena kroz starije narode, potomke i učenike božanskih
učitelja: jer su atributi kao i genealogije bili neraskidivo
povezani s kozmogonijskim simbolima, pošto su 'bogovi' život
i oživljavajući 'duševni princip' različitih regija svemira.
Nikada kod niti jednog naroda nisu dozvoljene špekulacije o
tim manifestiranim božanstvima. Beskrajno i bezgranično Jedinstvo
je kod svakog naroda ostalo djevičansko i zabranjeno područje,
gdje misli ljudi nemaju pristupa i koje ne dotiču beskorisne
spekulacije. Jedina predstava o njima je bila ona o njihovoj
sposobnosti periodičkog širenja i skupljanja.
U univerzumu sa svim njegovim nebrojenim mirijadama sistema
i svjetova koji nestaju u vječnosti i ponovno se pojavljuju,
morale su antropomorfne snage ili bogovi, njihove duše, sa svojim
tijelima nestati iz vidokruga: 'Dah koji se vraća u vječnu dubinu,
koja ga izdiše i udiše', kaže katekizam prirodne filozofije.
"'Idealna priroda', apstraktni prostor
u kojem sve u svemiru biva stvoreno na tajanstven i nevidljiv
način, je u vedantskoj kao i u svakoj drugoj kozmogoniji ista
ženska strana stvaralačke snage prirode. Aditi je Sephira, Sophia-Achamoth
gnostika, a Izida djevičanska majka Horusa." (II, 46).
Aditi je jedna od najstarijih hinduističkih
boginja koja se često spominje u Rig-Vedama. Ona je kći Daksha
i supruga Kašuapa te se smatra Majkom Adityasa (sedam božanstava
nebeske sfere) kao i drugih bogova. (U "Ključu Astronomije"
su sedam Aditya vladari sedam planeta). 'A-diti' doslovno znači
"nevezan", oslobođen, stoga u kontaktu s beskrajnim prostorom
i daljinom. U gornjem citatu Aditi simbolizira "stvaralačko
božanstvo" upravo kao Izida kod Egipćana i stoga predstavlja
treći Logos. Arhitekt, odnosno onaj koji planira i veći je od
stvaralačkog božanstva predstavlja drugi Logos, dok Nepoznati
Prvi predstavlja nemanifestirani Logos.
U
citatu se dalje kaže da se Adam Kadmon (kabalistički izraz koji
obično označava božanskog čovjeka ili idealizirano čovječanstvo)
često izjednačava s Trećim Logosom, isto kao što Otac-Majka
(Duh-Materija) predstavlja Drugi Logos.
U svakoj kozmogoniji iza "stvaralačkog
božanstva" stoji jedno više božanstvo, jedan arhitekt koji planira,
a stvaralac je samo njegov izvršni agent. A još više, iznad
i unaokolo je nespoznato i nepoznato, izvor i uzrok svih tih
emanacija.
"Stoga je lako obrazložiti zašto se 'Adam-Adami'
nalazi u kaldejskim spisima, koji su sigurno ranijeg datuma
od mosaičkih knjiga. U asirskom je 'Ad' otac, a u aramejskom
'Jedan', kao i 'Ad-Ad' 'Jedini', dok je 'Ak' u asirskom 'stvaralac'.
Tako je Ad-am-ak-ad-mon postao Adam-Kadmon u Kabbalah (Zohar),
i stvarno je značio 'Jedan (sin) božanskog oca ili stvoritelja',
jer su riječi 'am' i 'om' nekoć u gotovo svakom jeziku značile
'božansko' ili 'božanstvo'. Tako su Adam-Kadmon i Adam-Adami
zadobili značenje: 'Prva emanacija Otac-Majke ili božanske Prirode'
ili doslovno 'prvi božanski'. Lako je uočiti da je Ad-Argat
(ili Aster't, sirijska boginja, supruga Ad-on, sirijskog boga
ili judejskog Adonai) kao i Venus, Izida, Ištar, Mylitta, Eva
itd. istovjetna s Aditi i Vach2 Hindusa.
One
su sve 'majke svih koji žive' i 'bogova'. S druge strane - kozmički
i astronomski - sva muška božanstva najprije su bila 'bogovi
sunca', a kasnije - teološki - 'sunca pravednosti'
i Logosi koji su svi simbolizirani suncem. Svi su oni 'Protogonoi'
(prvorođeni) i Mikroposopoi." (II, 46-47).
Mikroposopoi je kabalistički izraz i znači
"manja pojava"; ovdje mu je značenje 'manja božanstva'.
|
|
