O četverorukoj ženi koja kao da nikada a u stvarnosti ne stoji na zgrbljenom liku svemirske beskonačnosti...

Ma daj... misliš li na Kali?

Možda, više ne padam na hramove koje treba spasiti.

Ahh... Želiš li reći da bi se u romanu kroz tvoje snove mogli izgubiti udjeli vječnih principa?

Možda... Djelovanje prirode naoko ne mrzi vječnost, ne ustaje iz latentnog duha, jer uspavana dualnost olako 'uđe' u 'SF' trostrukost kao da je iz kršćanstva...

Misliš na dva rušilačka i dva stvara...

Ne. Sad na ništa ne mislim, … ali, zbunjuju me duše koje kao da su izvan naših tijela pa ne žele 'učestvovati' u trenutno najbitnijoj nam srži, ekologiji!

Ah!

Uz ciklično bezumne barikade uokolo romana, sebičnosti nakladnika, nemoralnom ponašanju značajnih uredništava, i nemogućnostima novih autora – jer samo priznati doktori pišu s prvog plana a akademici kol'ko 'oće, podosta toga egzotično je krenulo tridesetak godina ranije od 2009.-e prema grčevito budnijim kontrastima, ovako... Kiša kao da neće ili nije htjela, pa neće, a noć je šutljivo mutna, jesenska, s težim ulogom, nalik 'maglovitom' iz 1978.-e.! U Zagreb gradu razvadi ih prisutnost 'duha u mojem prvom a uplašenom SF snu' s oko tisuću hektonečega i petnaestak celziusa izmjereno na Plesu, a Ples nije ples. Pitajte tadašnje munje u Hrvata uz osam godina starije ožiljke Zagrepčana! Hmmm... A vezano uz -6 stupnjeva rosišta na mojem SFX čelu, polakše vam moram razjasniti početak mojeg pisanja radi onih naprasnih, bilijun godina...