…

Jednostavno, nisam se kroz prejak prikaz snova (a odmah) snašao, nemožete reinkarnirano a kompleksno začeće 'nekakvog plina' s nekro-materije uz milijune zaleđenih stupnjeva opisati umah kako treba... pogotovo za prilaz nekakve boje nakon milijardi prohujalih godina kroz unaprijed nezamišljen izbor slika u brzom snu... Jer boja nije bila samo boja! Zanimljivo je i to da sam prvo odsanjao događaj a tek mnogo godina kasnije - potražio bi ga kao najmanji dokaz u našim hvalevrijednim knjigama...

Ali... već od prvog naučnog pritiska na moj prekidač samouništenja, događalo bi se štošta, tj. prije našeg 'zamišljeno' naučnog Praska kao nekakvog putokaza prema dnu mnogih snova, jer, Anđeoski Zborovi zagrmješe u prvom, a G svemirom: 'Duše pravednika – Javite se!'

Č ak i mitološki, bablja ljeta u dušama superrasa uopće nisam proučavao, to mi ni nakraj pameti nije bilo a otad postaše prezreno trajnija kao i naša – ona globalna. Ali i ta proljeća uz jesenska mrtvila kao da su zbog onog maglovitog 'pogleda' kroz prvourasli SF san, a sve nejasniji nam svemir nestala... Jer, radi nekoliko bića u ovom romanu početne krivnje biraju još ljući ulet u nečiji san – onaj slijedeći! Otud tj. uz 'one nešto' kasnije sne ali s kraja našeg trećeg milenija i iz sve dubljih pogleda... vire u nezamislivo priprost biljeg – Duhovna X Carstva.