Snove u ovom romanu zbog RNA nitko nebi trebao tražiti kao nečiji ili njihov materijalni plan, čak ni kroz kozmičku zagrljenost priča. Umjesto plana superrasa i naših teorija o eteru mogli bi ih uvidjeti bez pomišljaja na Yogu kao daleke a duševno ruhovne ptice.

I te ptice kao da lete u tijelima s bijednim izdajnicima pa kroz neprirodno poučan pad izgledaju nesavršene – probne su. Međutim, ptice su u biti i spin duša koje kao da su selice bez prirodnih a uz računalna pomagala koja lutaju s kataklizmičnih putokaza. One odmah traže vaš ulet, uzlet u nekakve više atomske kućice, u vaše misli, i ovozemaljski san a plan, ponekad najmoderniju Vimanu. Za one koji možda neznaju što je Vimana, to vam je najmoćnija Božja Letjelica, Kraljevska Kočija, ma kako hoćete.... I upravo zato ovo je ezoterična fantazija a prvenstveno enigmatski ustrojeno - duhovno djelo.

Hoće li i vašoj duši razotkriti 'biti' svemirskih svjetova vidjet ćete stoga što su duše ne-tipične za neslano atomska mora koja imaju sreću u nesreći (a da tako bubnem na samom početku) jer su povelika u presoljenim dijelovima s nekih in il' namjernih out opisa za većinu egoistično nepodobnih tijela. I kad bi ih ezoterni lovci plićaka presolili možda samo zbog toga što im pametniji od njih kažu da previše isplaniranih tokova ni duši ne donose dobro, to ovdje nije učinjeno.