Pišem ponekad prebrzo pa nevidljivo i zato jer mnogim ljudima još uvijek nije dovoljno jasno kako papar nadopunjava okus morskim plodovima uz ono asocijativno prema planetnom životu kojem dodaje SFX nesigurnost, pogotovo paprenijim dušama. Mogu ga pridodati i bespotrebnom trošku koji uništava milijarde Eura na potragu za boljom planetom, prvo čistom sa što manje teraformiranja, a drugo – stalno zaboravljamo dosadašnjih šest istrebljenja skoro svih bića na Zemlji. Čekat ćemo sedmu kataklizmu...? Ehh, zaista pravi 'smjer ulaganja' otkrijte kroz ovaj roman...

U opisu pak Irchinuss Univerzuma kao svijeta iz sna ne samo da postoji nekoliko različitih vrsta dimenzija biti, već živi i 'zadnje prastado' galaktičkog buša - autohtone ljudske superrase, njihova ekološko planetna i galaktička rješenja koja nam zaista mogu pomoći.

Oni su naše DNK prasjeme iz vremena koja počinju svoj ples – naoko bez začina ili mirodija a kamoli bezlične duhovnosti, prije velikog praska. Ali, kako su ga superrase preživjele (Veliki Prasak)? Otud, prilazi mi podosta dužih snova, i Drugi Čovjek Nebeski! Ali, otom potom u romanu jer u čudnoj podijeljenosti između 'naturenih' i pridošlih SF snova vrve lego radosti, feniksi ozonskog nezadovoljstva te poprilično sretnije ljubavi koje kao da odmah ne žele 'preživjeti' u nekakvom samo mojem unutarnjem stanju sve dok ih baš takva a unutarnja savršenstva iz ičije duše ne ometu s izvanjske običnosti.