I mi Zemljani prvo smo svemirska bića, onda svjetlosna, itd... jer većina nama nedostupnih Univerzuma ne ovisi o tkanju krugova, odlascima i dolascima biti, početku te već predviđenom kraju koji kao da besmrtno ne želi živjeti između nečije Zemlje i nečijeg Neba već sadrži izabrane puteve prema vjeri s naznakom da je i vjera blizu SF misli.

Na svakoj pak planeti još neistražene Mliječne Staze postoji mnoštvo drugačijih uvjeta za eventualno moguć ljudski život, od temperature, sile teže, klimatskih izmjena pa sve do ovladavanja vremena... te pogotovo ovisi o svemirski različitim utjecajima raznoraznih sila. Ostale uvjete tu ne želim spominjati jer što dublje istražujemo o naizgled plačljivom teraformiranju... naoko 'pliće' tonemo, i uopće ne razmišljamo što teraformiranja donose duši...

S jedne druge pak strane gledanja, a bez pomoći super- računala u 'strojevima' bili bi jadniji od gladnog crva u pustinji... I zato o snovima razmišljam kao svaki Crv-Autor koji nebi trebao zagledavati u teškoću opisa iz samo svojeg uma. Nešto bolja opcija je ta da Autor ostane ptica, te da poželi prazniti umijeća života kroz aktivne događaje drugačijih tj. drugih duša koje nisu 'ugrađene' u crvljiva računala. Upitamo li se zajednički zašto bi i to tako trebao objašnjavati, kad-tad doći ćemo u poziciju s koje poneki biser ovlada kao prebogata glista u svijetu koji nije siromaštvom življenja nečiji, već zgaženo zemaljski.

Prelomljeno iz autorova PDF-a. Stranica 24 / 37