Počeci!

Ehh, ovako je uistinu započelo...

Kroz prekratki poslovni život upoznah zaista mnogo ljudi. Nisam očekivao da na moja jednostavna pitanja (znatiželjna) neću dobiti ni približno točne odgovore o.... Upitah ih: 'Što je čovjek?' - i nitko ni po svom mišljenju nije mi dao dobar odgovor...

Da skratim, dobar odgovor u samo sedam riječi dalo mi je biće u dvadesetom snu...

'Čovjek je besmrtna duša u smrtnom tijelu!'

Usput, dogodilo se i to da sam slučajno pročitao izreku Budhe - da se čovjek rađa u svijet koji je sam stvorio. - A k o za inat, biće mi je iduće noći izreklo čudan kontrastav: 'Duša se rađa bez svijeta u svjetove koje nije sama stvorila.'

Možda je na Zemlji i to netko izrekao, ali misleć o duši pozitivno, nijedna od priča koje slijede iz snova... ne rađa samu sebe... To znam i Ja kao i onaj koji unaprijed ne misli o bitima mnogih stvari. Fantastika nemora suzdržavati svoj duh... jer, čak i u ozbiljno pridošlim snovima... nema branjenog dualizma... ni pravila s ičije Yoge kao igre ćutila...

Ehhh, uz to, opaske nekoliko urednika govore o tome... da ni učenjaci s dubokim uvidom u strukturu Zemaljske prirode, kao ni priznati astronomi što se tiče Univerzuma, u ovom romanu nemogu očekivati ono što sadrži. Duhovni pak učitelji mogli bi više toga naučiti o odnosu s običnim čovjekom koji strašno napreduje, jer, pučani odavno ne postoje.

Stoga ozbiljnije napisah uvod kao uvodno slovo s osam slično 'napetih' perspektiva...

Niste li za njih spremni, štošta propuštate. Jednostavno, preskočite 37 stranica...