Priroda tajanstvenih 

  Postavlja se pitanje: kako se Univerzalno znanje (Atma-Vidya) postiže napuštanjem tijela iluzija, zašto bi Atmanu bilo potrebno prihvatiti jednu odjeću koja je iluzorna?

 

 

Kshetrajna - ova sanskrtska složenica se možda može doslovce prevesti kao "poznavatelj u tijelu"; kshetra = polje ili mjesto stanovanja; jan = onaj koji zna. Taj se izraz koristi u Bhagavad-Gita i označava svjestan princip u tijelu, stoga svjesni Ego, tehnički Buddhi-Manas - aspekt u sedmerostrukoj konstituciji čovjeka. Kshetrajnešvara, jedan srodan izraz, znači "Visoki Znalac". U ezoterijskoj filozofiji se riječ "svjedok" primjenjuje i za Kshetrajna.

Sam
adhi je stanje koje postiže Kshetrajna, svjesni znalac. I to je jedna složenica: 'sam' = sa ili zajedno; 'a' = na nešto; 'dha' = sjesti ili držati; stoga složiti ili držati zajedno, s naročitim naglaskom na mentalne sposobnosti, jer izraz se primjenjuje na osmo i posljednje stanje u jogi; on znači intenzivnu i krajnju koncentraciju mentalnih i spiritualnih sposobnosti. Kao što je već prije rečeno, Nirvanu je moguće doseći kada je postignut najveći stupanj Samadhija. Tako se u "Glasu tišine" objašnjava:

"'Samadhi' je stanje u kojem asketa gubi svijest o bilo kakvoj individualnosti, uključujući svoju. On postaje - SVE."

Što se tiče Turiya stanja, ono ima naročitu vezu sa četiri stanja svijesti ili Chatur Avastha, Taraka Raja-Yoga sistema. Riječ Turiya je izvedena forma od 'chatur', broja četiri, stoga doslovno četvrto stanje, najviše od četiriju stanja svijesti, koje u četverostrukoj klasifikaciji ljudske konstitucije odgovara onoj Atmana. Turiya Avastha (stanje) se opisuje kao "jedno skoro nirvaničko stanje u Samadhiju, koji je blažen stadij kontemplativne joge izvan toga plana. Jedno stanje više trijade, Atman, Buddhi, Manas." ("Theosophical Glossary", str. 345-346).

Sankaracharya, najveći predstavnik vedantske filozofije, opisuje Turiya stanje kao stanje "kada učenik nakon što je postigao onaj početni stupanj svijesti, apsolutnu lagodu, čija priroda je istine bez forme i djelatnosti, napusti to tijelo iluzija zaposjednuto od Atmana, upravo kao što glumac odlaže odijelo u kojem je glumio." (I, 623).

Postavlja se pitanje: kako se Univerzalno znanje (Atma-Vidya) postiže napuštanjem tijela iluzija, zašto bi Atmanu bilo potrebno prihvatiti jednu odjeću koja je iluzorna? Potpun odgovor ovisi naravno o učenju o Atma-Vidya kao i o razumijevanju konstitucije čovjeka: ali temelj za razumijevanje tog pitanja počiva na shvaćanju osnovne ideje, koja čini temu ovoga poglavlja s naročitim osvrtom na emanacijsku pojavu triju Logosa. Oni se mogu usporediti s tri najviša principa sedmerostruke konstitucije čovjeka - Atman, Buddhi, Manas -, iako ta analogija ne smije biti preusko shvaćena. Manas reprezentira "osnovna linija trokuta" kao analogija ljudskoj Monadi, i ponovo je to Manas koji se uzima kao "Neophodni princip", dok u "Univerzalnoj Monadi" "osnovnu liniju trokuta" reprezentira Treći Logos - Mahat. Pod "Čistim duhom" podrazumijeva se Atman.


"U 'Čistom duhu', na ovom našem planu, ne postoji mogućnost za stvaranje ili samosvijest, ukoliko njegova prehomogena i savršena (jer je božanska) priroda nije pomiješana s jednom već diferenciranom esencom i time ojačana. U trokutu koji predstavlja prvu Trijadu koja emanira iz Univerzalne Monade, potrebna svijest može pružiti samo osnovnu liniju na planu diferencirane prirode. Ali kako mogu te čiste emanacije, koje su u principu bile 'nesvjesne' (u našem smislu) u početku, biti od bilo kakve koristi pri stvaranju nužnog principa, jer istu jedva da su mogle posjedovati? Odgovor je teško razumjeti ukoliko nismo dobro upoznati s filozofskom metafizikom jednog beskonačnog niza kozmičkih stvaranja bez početka i kraja; i ako čovjek nije potpuno prožet i srođen s onim nepromjenjivim prirodnim zakonom, onim zakonom koji je VJEČNO KRETANJE, ciklički i spiralno, te stoga progresivno i kada prividno stagnira.

Jedan božanski Princip, bezimeno ONO Veda, univerzalna je cjelina koja u svojim spiritualnim aspektima i emanacijama kao niti u fizičkim atomima nikada ne može biti u 'apsolutnom mirovanju', osim tijekom 'noći' Brahme."
Noći Brahme su Pralaya.

"Jedan božanski Princip, bezimeno ONO Veda" je u sanskrtu TAT ili i bezgranično, nepromjenjiv princip prve fundamentalne propozicije. Na ovo ćemo se osvrnuti i u slijedećem citatu, jer te ideje ovdje jasno dolaze do izražaja. Kada je taj postulat shvaćen, moguće je razumjeti izlaganje ezoterijske filozofije koja se ovdje spominje kao "Onaj Sustav":

"Fundamentalni zakon u tom Sustavu, središnja točka iz koje sve izvire i oko koje sve gravitira, o kojoj ovisi sve ostalo u filozofiji, to je jedan homogeni božanski SUPSTANCA - PRINCIP, jedan osnovni uzrok.

'…Samo rijetki čija svjetiljka jače sja
Koji vođeni su od uzroka do uzroka
Do prirode tajanstvenih izvora
Nalaze nužnost prastarog principa…"

Naziva se 'Supstanca - principom', jer je na planu manifestiranog univerzuma supstanca, jedna iluzija, dok u apstraktnom, vidljivom i nevidljivom prostoru bez početka i kraja ostaje jedan "princip". To je sveprisutna realnost, neosobna jer sadrži sve. Njena neosobnost je osnovna ideja sistema. Ona je latentno prisutna u samom univerzumu kao i u svakom njegovom atomu.